Kako se istina rodila i preživjela

Knjiga Izlaska, glava 2, redak 1-15

¹Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom.²Žena zače i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca.Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke.⁴Njegova sestra stane podalje da vidi što će s njime biti.⁵Faraonova kći siđe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese.⁶Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. »Bit će to hebrejsko dijete«, reče.⁷Onda njegova sestra rekne faraonovoj kćeri: »Hoćeš li da ti potražim dojilju među Hebrejkama da ti dijete doji?«⁸»Idi!« — odgovori joj faraonova kći. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku.⁹»Uzmi ovo dijete«, rekne joj faraonova kći, »i odgoji mi ga, a ja ću te plaćati.« Tako žena uzme dijete i othrani ga.

¹⁰Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, »jer sam ga«, reče, »iz vode izvadila«.

Ako kažeš istinu, netko će nastradati: ili će te uništiti ili ćeš povrijediti mnoge.

Faraon odluči pobiti hebrejske prvorođence. Sakriješ li svoje novorođenče od pogibije, postupio si po istini koja ti živi u srcu. Ipak, nitko ne nastrada, niti ti koji si činio protiv zakonske odredbe, niti dijete koje je moralo pasti kao žrtva, niti je faraon bio povrijeđen jer je kći njegova postupila po istini koja u njenome srcu živi i uzela novorođenče k sebi.

Istina se ne može živjeti mlako. Uvijek postoji opasnost da ćeš povrijediti nekoga ili da će netko povrijediti tebe.

Istina se može često reći obazrivo, ali ne može se tako uvijek postupati.

Istina se živi po srcu. Srce je biblijski organ kojime se razmišlja. Često se dogodi da nitko ne nastrada ako se istina srčano priopćava. Može se u najgorem slučaju dogoditi da onoga koji priopćava istinu ljudi ne razumiju ili mu se čude, ili mu se podsmijehuju. To se događa kad se istina priopći na vrijeme, dok još nije postalo opasno priopćiti je. Kasnije, kada se sjete ljudi neke istine koju su već jednom negdje čuli, a poslije se s istinom i suočili, više nema opasnosti za priopćitelja istine već za onoga koji se suočio s istinom o kojoj je već jednom negdje nešto čuo.

Kada čovjek živi po istini, otkriva puno od Božje mudrosti, Bog ga spašava od nevolja i rastjeruje mu neprijatelja.

Čovjek koji živi po istini ima milost od Boga. Ta se milost sastoji od dara razlikovanja dobrih i zlih duhova. Taj dar pomaže tom čovjeku vidjeti istinu na vrijeme.