Horda bolesnika kreće se prema jugu,
meni Bog ne dade da vidim kamo će stići.
Uz mene ne traže niti jednu drugu
i sa mnom žele i u pakao ići.
Svi što se lijepe za moje misli
što ih posvećujem Bogu svakim danom,
uvijek izgledaju Bogu mom suvisli,
a Bog mi ih daje već zorom ranom.
Neću se ljutiti ako me preskačeš
jer to samo znači da si zdrav i svet.
Kada ostaneš i pored mene plačeš,
srdim se na ovaj vrli, vrli svijet.
No, čemu služe moji vidici
kad moram pobjeći uvijek u osamu?
Čemu ja služim u cijeloj priči,
da li sam ikome rastjerala tamu?
Kako da Te molim, Bože, da budu jedno
svi oni što gone ljude na jug
i kako prihvatiti to stanje grešno i bijedno?
Da li zaista postoji začarani krug,
onaj u kojem se u mukama umire?
Ti želiš, Oče, da se svi ljudi spase,
a meni sotona energiju ubire
dok Tvoje zrake mi dane krase.
Samo Te molim za sve koje si mi dao
i za sve koji će se hordi priključiti.
Navijestila sam Te sotoni i on je pao...
i to me jedino ne mora nikada mučiti.
19.07.2015. 07:05
No comments:
Post a Comment
just do it