Katolički Bog jest Bog ljubomorni

Postoji zabluda po kojoj kršćanin može biti bilo tko iako inače vjeruje i u mnoge nekršćanske idole, stvari i pojave.

Niti jedno božanstvo na ovome svijetu ne zabranjuje nekome biti rimokatolikom ( to su samo političke insinuacije i progoni ).

No, ako dođete u Crkvu Katoličku, postoji velika mogućnost da ćete se razočarati i brzopleto zaključiti da je katoličanstvo jako netolerantno. Bog Isus Krist zaista nikada ne tolerira skretanja, kompilacije i sinkretizme jer to sve predstavlja teški grijeh, to jest udaljavanje od Boga Jednoga.

“Ne klanjaj im se niti im služi...Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran (Izl 20,5;  34,14;  Pnz 6,14 sl )”.

U poganskim religijama nema ništa slično tom “ognju što proždire (Pnz 4,24)”. Ako je Bog ljubomoran, On je to zato što je svet i ne može podnijeti da se načima Njegova čast:

“Tada reče Jošua narodu: vi ne možete služiti Jahvi, jer je On Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne može podnijeti vaših prijestupa ni vaših grijeha. Ako ostavite Jahvu da biste služili tuđim bogovima, okrenut će se protiv vas, pošto vam je bio dobro činio.” (Jš 24,19sl).

Bog Jedini od čovjeka, što ga je načinio na svoju sliku, traži isključivo klanjanje.

Razni mnogobožci i bezbožnici će ti možda reći da vjeruju u Boga, ali ništa drugo o Bogu ne znaju. Zato znaju puno o magiji i lažnjacima. Magija je, na primjer, kada misliš da Bog djeluje onako kako ti misliš da djeluje Bog. To nema veze s vjerom nego je obična besmislica.

Biblijska se religija temelji na povijesnoj objavi; zbog te činjenice je na posebnom mjestu među religijama. U Bibliji je objava povijesno uhvatljiv događaj: njezini se posrednici znaju, njihove su riječi sačuvane i razvija se kroz 15 ili 20 stoljeća, zna za znakove koji ju čine vjerodostojnom, svoju puninu dosegla je u događaju Krista, Sina Božjega, Objavitelja u najširem smislu riječi i za kršćanina znači prihvaćanje te objave koja ljudima pristiže nošena poviješću.

Inače nemaš što tražiti u kršćanstvu, to jest kao takav postižeš preduvjete postati katolikom.

Biti kršćanin znači i znati opraštati, biti katolik znači uvijek voditi ekumenske dijaloge, ali klanjati se samo Kristu, Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetome.

Opraštati ne znači i tolerirati. Opraštati može onaj koji moli za sve ljude.

Pred grijehom ljubomorni se Bog otkriva kao Bog opraštanja. Otpad kojim bi sav narod zaslužio da bude uništen, prilika je Bogu da se proglasi Bogom milosrdnim i milostivim, sporim na srdžbu, bogatim ljubavlju i vjernošću.

“Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas u svoju baštinu! (Izl 34,6-9)”, govori Mojsije.

Kruna Kristova djela jest to što grešnicima stječe Očevo oproštenje. On moli (Lk 23,34) ili lijeva svoju krv (Mk 14,24) na otpust grijeha (Mt 26,28). Kao pravi Sluga Božji, On opravdava mnoštvo kojega grijehe nosi (1 Pt 2,24; usp. Mk 10,45;  Iz 53,11 sl) jer On je Janje koje uzima grijeh svijeta (Iv 1,29) time što spasava svijet. Njegovom smo krvlju očišćeni i oprani od svojih prijestupa (1 Iv 1,7;  Otk 1,5).

No, to ne znači da sada, kada je Krist pobijedio grijehe svijeta, mi možemo mirno padati i dalje u ponore nevjere jer Krist odredi da se samo vjerom spašavamo o kojoj znamo barem toliko da po toj vjeri imamo Deset Božjih zapovijedi od kojih je prva da je Jahve Bog naš, Bog koji traži kao prvo i osnovno da nemamo drugih bogova osim Njega.

2 "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.
3 Nemoj imati drugih bogova uz mene.
4 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.
5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,
6 a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.
7 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. 

(Izlazak, glava 20)