Večer ova nije samo naša,
sunce ovo nije zato da ne grije,
niti noć je da nebo podnaša.
Večer ova zato naša nije
da bi služila svim pokoljenjima
što u Bogu dragom žive,
vape samo za Njim u svim svojim htijenjima,
samo Njemu da se dive.
Noć je ova da se smrt promatra,
smrt na Križu sveg života ova,
da joj svijetli božanstvena vatra
koja dušu brani od njezinih snova.
Dan je onaj koji poslije stiže
i za dana da se gleda Uskrsnuće
da se mnogi grijeh sastriže,
da se moli za sve duše umiruće.
Dan je sutra, daleko i blizu,
nekome je Božji čas.
Drugima još jedno nadanje u nizu,
ali nije, nije spas.
U toj mjeni sjećanje postoji
koje opstaje i preživljava
čak i kada život se prezbroji,
kada venu godine i trava.
Ono može boljeti i peći,
ali može biti cvijeće koje plodi,
koje uvijek nešto novo hoće reći
jer od sjećanja se i blaženstvo rodi.
12. veljače 2019. 18:29:07
No comments:
Post a Comment
just do it