Gospodin moj i Bog moj
nije tamo gdje Ga dođoh pohoditi,
netko mi Ga, mrtva, sad odavde uze.
Ostao je prijatelja neveliki broj
s kojima mi duha poroditi,
ostale mi silne suze.
Tko zna kamo stavili su moje Tijelo
koje razapeše oni ljudi
pa da odem Njega dohvatiti,
da Ga uzmem i ponesem cijelo,
da se u meni taj duh pobudi,
da Mu ljubavi još mognem uzvratiti.
Sada gotovo je, ništa nije jasno,
hoću li Ga, ako umrem, naći,
kada stići će mi moje doba?
Zar već mrak se spušta, zar je kasno
zar ne mogu k Njemu zaći,
leći dolje usred Groba?
Ne znam kamo stavili su Boga
koji dade život svoj za mene,
uplakana ištem Njega i uzdišem
jer su oteli mi Učitelja moga,
Duha od božanske zjene
što Ga sada srcem si udišem.
Učitelju sve zemaljske moje srži,
sad otkloni Ti od mene strah
da Te opet gledam, da se opet vratiš,
da me Duh Tvoj, Tvoja ljubav drži,
da udišem Ti nebeski dah
da se opet radujemo i da nikada ne patiš.
24. veljače 2019. 20:23:23
No comments:
Post a Comment
just do it