Tajna

Nešto puno veće od mene,
Netko puno snažniji i jači
sada vladati bi ovdje doći.
Ponizan je poput sjene,
molitva Mu puno znači.
Kako ću Ga primit' moći

svojim srcem zatvorenim,
umom koji već ne prima,
niti štogod mudra daje,
glasom svojim okorjelim
što gorčinu samo ima,
dušom koja već ne haje

ni za mladost, ni za ljude?
Molim Ga da srce mi otvori
jer ja toga nikad ne znam,
jer su naokolo vijesti hude,
jer me kaplja Riječi sad obori,
kaplja i ognjeni Duha plam.

Kako da Ti prazno srce predam,
ono što je već od prije Tvoje bilo
i nad kojime ja nemam vlasti?
Kako da sad u Te već ne gledam
kad se preda mnom već zbilo
sve od čega živim, što mi daje rasti?

Pusti sad odmarati mi dalje,
pusti i ne budi opet kosti ove
što su jedva mir pronašle;
nek' ta ljubav drugoga pošalje
u sve bitke i pobjede nove
koje k mojim nadama su zašle.

Predajem se ispred Tvoga trona,
ne znam, neću i ne mogu
izići iz rajske sobe ove
gdje me tješi ista ljubav ona
koju spoznadoh u Tebi, Bogu,
gdje me opet ona k sebi zove

da i ja poklecnem ispod drva,
da mi netko rubac možda pruži,
da mi preda novi život gorak;
da ja ipak tamo krenem prva
da me većom ljubavlju zaduži
i da načinim još jedan korak.
‎17. ‎veljače ‎2019. 22:14:20