Pretilina od prvina

"A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu (Post 4,4)."

Riječ je onaj znak,
Riječ na križu.
Riječima se može ubijati
i stoga ubojice tijela nose na sebi znakove poput Kajina kako se ubijanje tijela ne bi slobodno nastavljalo u beskonačnost.
Razapni riječi svoje na križ, pošalji svoje misli, za koje su tvoje riječi jedini i savršeni znak, na put križa.


Riječ je znak za misao, ona otkriva tvoje srce onomu tko zna slušati.
I tko čita, taj čuje.

Kome ja govorim? Gradu i svijetu, sebi samoj. Jer Božja riječ se želi ispoljavati, želi se izraziti u neograničenom bogatstvu ljudskih riječi. Božja riječ zove moje ljudske riječi da ju slijede, da pronalaze i iznalaze što sličnije riječi, što bolje misli da izraze. Slijediti Krista ne znači oponašati Ga, ponavljati Njegove riječi, a ne razumijeti ih.

Život u duhu i istini nije vidljiv ako nema riječi, ako je šutljiv jer tada to nije istinski duhovni život jer duh se ne vidi nego se mora reći. Istina nije vidljiva iako ju neprekidno nastojimo dokazivati. Život u istini ne može postojati bez riječi. I životinje žive u istini, i biljke cvatu i obnavljaju se u istini, i ledenjaci postoje u istini, bregovi i brežuljci su istiniti, stvarni, mora se gibaju u istini. Nije dovoljno živjeti i postojati u istini jer kakva je to istina ako čovjek, koji ima dar razmišljanja i dar govora, neprekidno šuti ili, još gore, zaobilazi istinu i zavarava sebe i druge?

Riječ Božja ti je, čovječe, jedini znak koji može obrisati pečat ubojice na tvom čelu. Kajinovi zemaljski plodovi zadovoljili su Gospodina, ali Ga je Abelova žrtva pretiline od prvina oduševila. Kajin baš ne bijaše oduševljen dok je Abel pun radosti, dao bi i puno više, a ne samo sve najbolje što je imao i stekao, dao bi sebe samoga i svoju radost u Gospodinu. Namrgođeni Kajin ne bijaše uživatelj svojih i Božjih plodova koje mu dade Bog i ne bijaše zbog svoga rada radostan, ne bijaše od plodova svojih sretan. Abel prinese Gospodinu sebe i svoju sreću, svoju nemjerljivu i neizrecivu zahvalnost dok je Kajin pred Gospodina donio svoje nezadovoljstvo plodovima iako je to bio dar Kajinu, dar Božji. Kajin Bogu sebe nije dao, nije Mu prinosio zahvalnost već nezadovoljstvo i zavist prema bratu Abelu. Što god Bog daje, uči nas i Job, zahvali Gospodinu, čovječe, zahvali Mu radosno na svemu jer ako ti je dao obilje, sretan si, a ako ti je dao siromaštvo, još više si sretan jer ti Bog uze najbolje od tebe za svoju stvar, kao tvoju žrtvu. Bog često, jako često sam izabire ono što ćeš Mu žrtvovati, naročito u doba Korizme kada izmišljamo pokoru i razne žrtve, žrtve ljudske, privremene, nestalne, nepotpune. Radije prihvati sve što ti je Bog uzeo, sve čega te je lišio jer to je žrtva zahvalnica koja je najpotpunija i najdraža Bogu: prihvati što ti Bog daje, sve što ti daje.

Ako ti je dao vidjeti život u duhu i istini, zar Mu nećeš to prinijeti na dar kao žrtvu zahvalnicu, žrtvu u kojoj si neopisivo sretan i koju od radosti prinosiš, a ne zbog dužnosti i kajanja. Kaješ se dovoljno zbog toga što ne možeš ispoljiti više i ljepše, bolje i istinitije sve ono što u duhovnom životu imaš i jesi. Takav budi, takav prinesi sebe takvoga, u radosti i žaljenju i pokajanju što uvijek daješ najviše od sebe, a uvijek je premalo.

Kajinov znak je upozorenje koje nam Bog stavlja pred oči. Tko ga ne bi vidio? Pazi, čovječe, da ne budeš kao Kajin.

Mnoge znakove dade nam Bog po patrijarsima i prorocima; mnoge znakove dade nam Isus svojim djelima; apostoli, posebice sveti Ivan evanđelist, dade nam doslovno pojašnjenje znakova, reče nam jasno da je Bog Ljubav i da je Bog naš Riječ. Svi znaju to. Riječ je, dakle, Ljubav i Ljubav je Riječ. Najslađa žrtva koju čovjek može dati njegova je riječ ljubavi, njegovo "Da" i njegovo "Volim Te" u pregrštu ljudskih riječi; riječ ljubaznosti, riječ blagosti, riječ najljepša koju znaš, riječ koja otkriva ono što ne zna nitko, ono što drugi nisu primijetili, riječ koja prosvjetljuje onoga kome je upućena. Najljepša žrtva i to pretilina od prvina: kad čuješ u srcu, viči s krovova, prinesi odmah kako ne bi stigao krzmati i provjeravati što to govoriš, viči s krovova ono što čuješ i onako kako čuješ, kako god znaš i umiješ, spontano, iskreno jer to je od Boga ljudima i od tebe ljudima, ali prvenstveno Bogu tvome.

Iskaži svoju ljubav koju "preobilno u nas uli Gospodin,
    zajedno sa svom mudrošću 
    i razumijevanjem (Ef 1,3-10)",
traži u svom rječniku najbolje riječi, pogledaj Psalme, čitaj Sveto pismo, zaboravi na drugu literaturu, zaboravi na televiziju i na portale, čak i one vjerske, uči lijep govor, govor Smisla, uči iznova govoriti kako bi Kajinov znak psovke, depresije i ubojice duha nestao i ispario s tvoga namrgođenoga čela na kojemu će tada zasjati radost, radost, radost.
‎18. ‎veljače ‎2019. 07:53:25