Kad izlazim iz svijeta

1. Uvod
Meni nije mjesto ovdje. Ja mogu živjeti samo u tvome srcu, a tvoje srce ovdje služi zauvijek. Služi idealima, ali služi nenamjerno ideološkim tumačenjima. Tvoje srce predalo se svemu što mu Ljubljeni daje, kao i moje, i ti znaš dobro da ti nije mjesto ovdje, ali zar nije rekao da će te voditi onamo kamo ti ne htjedneš? A meni je dao samo tvoje srce. I dao mi je ultimatum: služi i ti, slijedi me, slijedi to srce ili ostavi to srce, ali slijedi me kao da i ti služiš; služi, ali kao da ne služiš. Sada, želja mi tvojim srcem ići, to mi je poziv, ali služiti kao da ne služim jer to sam zaista ja. Uzalud blagost, uzalud odricanje od kritičnosti koju mi je Ljubljeni tako izobilno udijelio.


2. Osvrt na internet
New age kopira kršćanstvo na svoj površan način, podvaljuje izgubljenim ovcama svoje gubitničke ideale pod kršćanstvo. Sugerira da čovjek može do Boga doći neposredno. Da može moliti što hoće i koga hoće. Da može svoju sliku božanstva usmjeriti na svoje ciljeve i htijenja, ali ne! Ne vodi te Bog gdje želiš, nikada. Inače, čemu čovjek, čemu svijet, čemu ta sekularna ideologija?


3. Osvrt na vlahovljance
Ali ni tebe ne vodi u sekularnost, to nikako. Zašto moramo slušati da se odupremo sekularizaciji, zar je to kršćanska riječ ili je riječ ovoga svijeta: ne daj se, odupri se. Zar sam zato katolkinja, da mi ne rekne jednu duhovnu riječ na tako velik i značajan blagdan, blagdan čitavoga jednog stoljetnog grada, republike? Zar je to sve što mi ima reći, zar je to sve što najslavniji vjerski portal ima prenijeti svekolikom katoličkom pučanstvu?

Kad iziđem iz katoličke crkve, ulazim u svijet. U njemu, između ostaloga, ima i svjetovnosti, i New agea. Kada izlazim iz svijeta u katoličku crkvu, ne dolazim kao turist već dolazim slaviti i blagovati duhovnost nepatvorenu, ljubav nehinjenu. Ponudi mi duhovnost, duhovniče, ne oponašaj svjetovnjake. Sve što mi govoriš, ja znam bolje nego ti. Reci mi ono što još ne znam, pokaži mi kako se ljubi Onoga kome sam i došla. Pokaži mi kako da Ga bolje ljubim.


4. Osvrt na karizmatike
Zašto su na crnoj listi?


5. Osvrt na zahvalnost
Kad sam se krstila, naučila sam da je poželjno ljubiti bližnjega, ali i moliti za svećenike. Ništa nije dovoljno veliko čime bih mogla izraziti zahvalnost Bogu na svećenicima. Veće bi moglo biti samo ono srce koje nemam.
Ta zahvalnost čini ropkinju od mene.
Ta zahvalnost, prije svega Ljubljenome, spriječava me u svim mojim pokretima, ograničava me u svim mojim umnim djelatnostima, u molitvi i kontemplacijama.
Ta zahvalnost čini od njih neke više osobe od nas ostalih, nedodirljive osobe, anđele, bogove; njihova riječ je Božja uputa, njihova šutnja je glas Krista na križu, i njihov je smijeh izraz nemoći Boga našega pred našim okamenjenim dušama. 


6. Osvrt na katolike
Zašto se tako grčevito borimo da nas uvijek bude?


7. Zaključak
Zar nam je, svima, dijagnoza tako strašna, tako loša?
Naravno, a kad je bila dobra? 


Utjeha je da nisi došao zdravima nego bolesnima.
I ako sam ozdravila, moliti mi je za sve bolesne.
A ako sam bolesna, moliti mi je za pravednike.

‎04. ‎veljače ‎2019. 16:30:44