Toga dana Bog mi otkri mene;
kao da je uplovila crna luna
u te tako zadubljene zjene
i moja je duša, od ljubavi puna,
odmah neki razlog potražila
za sve ono što se događa u njoj.
Rekoše da svira podoknica iza tila
kad joj sinu da je nestao joj osjećaj za boj,
da je nekako ju razoružalo.
Još i sutra razloga ne spozna,
ali sada često putuje na žalo
gdje za razloge sve dozna.
Svašta znade, ima objašnjenje,
ali nikog ništa već ne pita,
niti traži prosvijetljenje;
samo obalama skita.
Htjela sam Te, Kriste, iskoristiti
za te svoje stihe, želje, riječi;
ljubav me privlači koja bi me sititi
koja mi je davala te slatke mliječi
kakvu si priredio za mene Ti.
Iznenada opijaš me u galonima,
a od mene pobjegoše svi,
ne znaju što kriješ u talonima.
Potreba je ova jača nego ikad,
ja se neću slobodnom oćutit',
mada možda griješim kao nikad.
Dopusti mi barem Zapovijed naslutit',
koju sada tražim kao svijećom,
prije nego što se u Tebi izgubim.
Nikad nisam tragala za srećom,
a sada u Tebi sve te dane ljubim.
06. veljače 2019. 19:54:48
No comments:
Post a Comment
just do it