Nekad sam Te znala, nekada davno,
kao cvijeće u polju vidjeh Ti slavu,
a sada me miluje Tvoje ime slavno,
sada Te gledam kao svjetlost pravu.
Utjeho stoljetnih dana, melemu umora mog,
krijepiš me bolje od mlijeka medena;
narodi čekaju pravdu, a to je moj Bog
koji plamti za mene sred svijeta ledena.
U snu mi daješ, u mukama dnevnim,
u prekrasnom danu i nesvjesnoj noći;
dušu mi budiš, duhom ravnaš mi revnim
da mognem Ti tijelom jutrima doći
opremljena dobro poput vojnika,
ovjenčana hvalom za Tvoj grad,
da pjevam Ti ljubavlju svakog stiha,
da uzmem od Tebe žeđ i glad,
da se naužijem Tvoga siromaštva
kako bih kraj Tebe uvijek bila,
kako bih vladala žezlom Tvoga bogatstva,
kako bih služila trpezu i dom sebi svila.
Ti ćeš me odvesti slobodi još krasnijoj,
u meni prebivaju Tvoji potencijali
jer divim se zemlji Tvojoj sve slasnijoj
kojom su sinovi Tvoji u blaženstvu sjali.
14. veljače 2019. 02:50
No comments:
Post a Comment
just do it