Sunday, February 10, 2019

Vječno sjeme


Zora napuštena
od oblaka svih,
kiša raspuštena
kao prazan stih;

Dan je taman,
dan je sveči,
ipak zamaman
u bogatstvu Riječi.

Jedna kompozicija
zajednička je za sve
klasika i oratorija
i sveti dan je dio nje.

To je takav Dan
gdje sve se izjednači,
i svjetovni san,
i sveto prednjači

u igri profanoj,
a ona se smiješi
zemlji prodanoj
da ne griješi.

Sveta vremena,
svet je i čas
vječnoga sjemena
kao dio nas.

Spuštam koljena,
poklekujem smjerno
jer zemlja voljena
slavi neizmjerno;

ponirem kapcima,
baš danas slavim,
uzmičem oblacima
da ih ne smlavim,

a ipak će proplakati
u zemlji svijeća
gdje ću natakati
zazive stoljeća.
‎10. ‎veljače ‎2019. 11:58:20

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts