Svaka suza

Kad sam pitala te da li znaš
za sve ponore i jaze
koji prate duše na ovome svijetu,
odgovorila si da je sve to šaš,
da im stope trnje gaze,
da su one samo pupoljci u letu

i da nisu svjesne svoje tragičnosti,
da njih to ne boli.
Zašto ranjavaju Sina tvoga,
da li znaju za sve nesličnosti
i za pot i suze što ih proli
zbog toga što ne poznaju Boga?

Još su duše nevine, a griješe,
zarobljene kao ulje 
svjetlu koje čuvamo od vjetra
pa sve vrdaju i samo se smiješe,
a ponekada ključaju te vrulje
jer ne znaju sebe, jer se boje svjetla.

I što više pate, to je za njih bolje,
ali vape Bogu kao djeca prava;
tek tada se sjete
da je život ovaj protiv njine volje
kada venu kao trava
i kada nebesima polete.

Svaka suza Isusova, svaka kap na licu,
svaki uzdah Boga ima svoje ime, 
ima svoju određenu dušu
koja sebe tamo nađe k'o promrzlu pticu
koja drhti usred zime
sve dok po njoj njeni grijesi pušu.

Svatko ima svoje mjesto, svoje vrijeme,
križe svoje i svoj čas,
svakome izgleda svijet na dlanu,
ali istinsko i stvarno breme
najlakši je dio sviju nas;
nitko nema Muku u svom planu,

samo Sin moj za tu svrhu siđe
i ponudi riječi brza spasa.
Niti jedna duša nikada to neće znati
kakvom ognju paklenome priđe
još i prije nego duša stasa
da bi mogla čovjekom se zvati.
‎19. ‎veljače ‎2019. 18:56:33