Vele da vjera i religija nemaju veze ni sa čim, ni s politikom, ni sa znanošću i slično nego da je to privatna i osobna stvar, stvar duše i stvar za poslije. Politika si uzima pravo komentirati religiju, čak i nazivati sukobe vjerskim ratovima, ali religija nema pravo komentirati politiku ili nešto što ima bilo kakve veze sa svakodnevnim ljudskim životom.
Vele da je i astrologija stvar osobne vjere, netko vjeruje u horoskop, a netko vjeruje u neki drugi horoskop. No, horoskope i proricanja koriste i objavljuju svi mogući i nemogući ljudi.
Tko nije čuo za onu babu koja proriče ili za onu astrologinju koja zarađuje kao pravi poduzetnik i plaća uredno porez državi?
Kakvi su stavovi konzumenata religije možemo čuti u vijestima kad jedna vjeroispovijest govori o drugoj vjeroispovijesti.
Kakav je stav nekog običnog privatnog vjernika prema svemu onome ostalome s čim nema nikakve veze? Mislimo, to su ljudi koji nemaju pravo na stav, odnosno njihov stav ne postoji kao da su lutke, kao da su slike građana koji čine glasačko tijelo. Ti ljudi imaju puno pravo otići na izbore i potpisivati referendumske liste iako nas uvjeravaju svi da ti ljudi nemaju stava jer su religiozni. Onaj, pak, tko si je ujutro pročitao horoskop za taj dan, potpisuje onako kako mu je savjetovao astrolog. Ispada da za imati neki stav treba imati moć.
Ljudi koji nemaju nikakav stav ni o čemu imaju pravo izražavati svoje stavove i izići na izbore. Potom oni koji su dobili određen broj glasova govore da su odgovorni tim ljudima koji nemaju stav ni o čemu, ali čine glasačko tijelo.
Ipak ima jedan stav koji se dopušta, a to je stav postarijih ljudi i onih koji su umirući. Oni imaju pravo na svoj stav, to jest imaju pravo čak i javno vjerovati pa im svatko tko im je pri ruci mora, bilo bi poželjno, dovesti svećenika. Tako se dogodi da mnogi ljudi koji su oduvijek imali moć, pa su prema tome imali i svoj stav prema svemu, bespomoćno traže utjehu dok čekaju kraj.
Što čine u takvoj prilici oni koji su religiozni i nemaju nikakvoga stava, potpuno je slično jer također trebaju svećenika.
Ispada da ljudi koji imaju stav, a to su oni koji imaju moć, postaju religiozni na kraju svojih plodnih života te stoje ili leže bespomoćno pred krajem i traže nekoga tko nema stav ni o čemu. A ako je taj ikada izražavao svoj stav o politici ili bilo čemu, proglašavali bi ga nekompetentnim. Ljudi moćni predaju se u ruke tih koji nisu kompetentni, bilo na izborima, bilo na kraju života.
Ima i onih koji se čvrsto drže svojih stavova i nikada ne pozovu k sebi svećenika, niti odu k njemu ikada. Moćni ljudi sa stavom hrabro čekaju kraj i čvrstih uvjerenja, dosljedno svojem načinu života. To su oni moćni ljudi koji su u životu imali veća prava od religioznih ljudi, koji su komentirali religiju i politiku, znanost i umjetnost. Imali su za života tu moć i čvrsto vjeruju da će imati moć i da će se snaći i u buduće, gdje god pristigli. 31.12.15:50
No comments:
Post a Comment
just do it