Hvala Ti, Bože, Oče naš, što si me propustio kroz ovaj uzak prolaz Tvojih milosrdnih vratiju, hvala Ti što sam ugledala Janje naše i Jaganjca Tvojega u iznenadnom svjetlu kojim si mi osvijetlio srce što je bilo ponizno i pomireno je zastalo pred Tvojim vratima. Postala sam dostojna toga da me pogurneš sa svim mojim voljenima i sa svim mojim grijesima i pokajanjem k sebi zdesna. I Jaganjcu sam s desne strane, tamo gdje me čeka dugotrajna obaveza i slatke borbe. Zaštitio si me jednim pokretom, gotovo grubim. Prebacio si me, to jest, nas molitelje, ugurao si nas s lakoćom pod svoju zaštitu, a predsjedavajući Kralj se pokazao razapet na prijestolju. Kao da mi govoriš: “Evo ti majke” dok ne podložim sve; a onda odjednom si me postavio među one izgubljene, zalutale. U magovito područje gdje je jedino svjetlo sluga Tvoj i moj. Vidjeh Jaganjca kako na križu razapet stanuje i nema namjeru umrijeti.
Evo Ti Sina za naše grijehe, dobri milosrdni Oče; evo mene, evo nas, raštrkani smo u tom slijepom području blizu tla po kojem puzi ona magla; a čim se uspravimo, vidimo Tebe, Mlado Sunce, kako pripravljaš nama, izabranima, bespomoćno dijete, sjajnije od naših zamišljenih sunca i anđela. Sjaji se iznutra pa ga u magli jedva primijećuju, zato i pale sva svjetla, gore svijeće, bliješte lampice; ali, takvi Ga ne nalaze.
Idem svoje svjetlo nutarnjega života podijeliti s onima koji pokažu bilo kakvim znakom da su u potrazi za Djetetom Isusom iznutra, izgubljeni i u magli i u presjajnim svjetlima velegrada, zaslona, raznih foto-aparata i kamera. Znam gdje ću ih naći: zatvoreni su u svojim stanovima, sobama i kućama, a možda po netko i pripali malu vatru. Tamo idem s bakljom svojega srca. Idem i ne osvrćem se iako znam da me sotona prati i njegova slijedba; idem i ne osvrćem se jer samo jedan je put, tko je na tom putu sa mnom, stići će k cilju kao i ja, a tko nije, taj negdje priprema lomaču od koje želi načiniti žrtvenik na koji će položiti zlato, puno svjetla, novac, darove, obećanja i poklone kako bi se samostalno spasio. No, od te zlobe nema mu spasa sve dok se ne uputi istom ovom jedinom stazom koja postoji i vodi pod Križ.
Nema drugog puta, nema trećeg puta. Ima samo put u maglu i mrak. Onaj tko tim jedinim putem krene, sam je svjetlo neugasivo. 20.12.2015. 12:53
No comments:
Post a Comment
just do it