Želja moja dug je put,
moje težnje više ne valjaju,
niti osmijeh, niti naručje.
Još me uvijek vodi odgoj krut,
iza mene sjećanja se valjaju,
sjećanja na uništeno stručje
kojega su oči moje za uvijek upamtile.
Nisu bili ljiljani, ni ruže
nego malo cvijeća, sitan prah
pod kojim su krhke lati bile
koje još ponekad meni se potuže
da im nisam dala niti jedan dah.
Na tom putu nestale su prepreke,
suzili su se vidici, a cilj je sve jasniji;
niz me mojih odluka doveo pred kraj.
Ostale su samo formalnosti neke
dok je put sve uži i glasniji;
ima samo jedan putokaz, putokaz za raj.
12.12.2015. 21:23
No comments:
Post a Comment
just do it