Često ljudi, muškarci i žene, između sebe načine sporazum u svojoj međusobnoj ljubavi, odnosno vjenčaju se i daju si neka obećanja o ljubavi i u dobru i u zlu. No, je li to zaista sporazum, nagodba ili ljubavni dogovor? Možda se takve osobe žele vjenčati kako bi imale neku sigurnost u partnera/icu, sigurnost u njihovu ljubav, a možda još više teže sigurnosti u svoju vlastitu ljubav. Te sigurnosti može biti da nikada nema. Kako će me obitelj ikada voljeti tako sigurno kao što ja volim nju? Kad se dvije osobe vole, takva se pitanja ne postavljaju. Čemu onda još dodavati sporazum?
Bog naš, Gospodar nad vojskama načinio je savez sa svojim vjernima. U tom savezu sam Bog obećava vjernost i pečati ju svojim životom i smrću, krvlju i riječju. Bog jamči za sebe i zove sve umorne i žedne, i svakoga posebno u zajedništvo s Njim. Isus ljubi i gotov je to posvjedočiti uvijek kada vjernik očekuje ili ne očekuje. Vjernik ne mora svjedočiti, dati svečano obećanje ili proliti krv za taj savez jer to Isus sve čini umjesto vjernika. I uvijek jamči. Jamči za svoju ljubav i uvijek zove k sebi. Nikada ne kaže nikome da ne mora ući u zajedništvo s Njim. Nikada niti ne kaže nekome da taj mora ući u zajedništvo Božje ljubavi. Dogodi se da je taj ulazak u zajedništvo uvijek nešto novo, nešto drugo ili da je to uvijek ponovni savez, savez koji se neprekidno događa iz početka. Čovjek prekrši savez taj puno puta i puno puta se Bogu vrati. Bog svojega saveza nikada ne krši. Nikada ne pogazi svoju riječ.
Jedino sigurno vjenčanje je vjenčanje između muškarca, žene i Boga, jedina jamčevina i sigurnost za ljudska bića koja se sama u sebe ne mogu pouzdati. I što si bliže Bogu, to te milost Njegova bolje obasjava.
No comments:
Post a Comment
just do it