Sekta

Uvijek smo bogati i siromašni, od kada je svijeta i vijeka. U duhu smo također različiti, neki su siromasi duhom, neki pak obdareni pretjeranom inteligencijom.

Dok je Sveti teolog nad teolozima Pavao još bio nadareni i dobro stojeći mudrac i građanin svijeta, viša srednja klasa, dok se još zvao starim predkršćanskim imenom Savao, sekta je Isusova već izrodila mnoge sinove svjetla i sljedbenike. Tu sektu Isusovu progonili su svi tadašnji pravovjerci u Jednoga Boga.

Ima nas koji vjerujemo, ali ne doživljavamo svoju vlastitu vjeru već doživljavamo svjedoke Isusove kao nekakve sektaše. Ima nas koji smo proslavili Božić u najsvetijem raspoloženju, podarili smo odrpance odjećom, napunili ispružene dlanove kolačima, a sebi nismo priuštili doživljaj Isusa Krista u našim srcima, u našim pametnim glavama, u našim osjećajima i u našim tijelima. Da, pustili smo suzu, ali suzu svoje nesposobnosti da se učinimo siromasima duhom. Stajali smo, kao i Savao, pokraj progonitelja Isusove sekte koji su kamenovali neke, to jest, nabacivali se milodarima i kruhom, blagdanskim darovima i zahtijevali zahvalnost tih drugih, rubnih ljudi, tih ljudi koji nisu mi.

Danas već mnogi imaju ostatke gozbe od jučer na svojem jelovniku i do daljnjega više ne moraju dijeliti okolo kolače ( dovoljno je da odbace hranu u kante za smeće). Ono što boli jest činjenica da će ti pametni dobročinitelji slijedećih nekoliko mjeseci okolo pripovijedati kako su podarili ručak gladnima i opet očekivati zahvalnost, a mnogi čak misle da su se iskupili za svoje greške pred Bogom samim.

Najteže pada što onaj koji je gladan svaki dan mora biti zahvalan za blagdanske darove koji će mu potrajati samo za taj dan. Što je s ostalim danima u godini? Ništa strašno, ima u kantama za smeće, ima u Caritasu, ima na nekim vratima svaki dan komadić kruha i mesa, po koji komad obuće i odjeće. No, ovi dobročinitelji, velika većina vjernika, prolazit će čitave godine, svaki dan pokraj onih istih ljudi kojima su za Božić dali kolače i neće ih primijetiti, a ako ih prepoznaju, pitat će ih da li su im zahvalni pa ako kažu ti siromasi da se sjećaju Božićne gozbe i komplimentiraju svojega dobročinitelja, ovaj će im udijeliti neku kovanicu kao nagradu za zahvalnost.

Da, bogati prose na sve moguće blagdane, prose iskupljenje savjesti koju nisu dobro oprali na ispovijedi, prose od nekoga koji je po mogućnosti potrebit siromah da mu veli da je dobročinitelj i da mu veli: hvala. To jedno “hvala” bit će sasvim dovoljno da se utiša neprimjetan glas nečiste savjesti. A to “hvala” nitko iz sekte Isusove neće ponavljati čitave godine zbog samo jednoga ručka ili komada kolača.

Misle pravedni da ima ustanova koje se brinu za te rubne ljude, siromahe. Da, ima ustanova, ta ustanova je Isus poradi kojega su mnogi osiromašili duhom i tijelom i poradi kojega su mnogi poginuli pa ne mogu više zahvaljivati svim onim silnim pravednicima čija se savjest probudila nasilno baš na Božić.

Siromasi duhom odlaze dalje u svoj mučenički život u kojem vide nebo koje im se otvara i iz kojega im Isus dolazi svaki dan. Tim siromasima izgleda da je Božić dan kada moraju ispaštati i govoriti hvala za materijalna dobra onim pravednicima. Božić je dan kada se najedemo, kažemo hvala i odemo dalje u blagodat siromaštva moliti Boga za bogate da se obrate. Jer da nije siromaha, niti bogatih ne bi bilo.

Simboličan je izvještaj iz Svetog pisma. Pravednici proganjaše Isusovu sektu i pri tome kamenovaše jednoga siromaha duhom, Svetoga Stjepana Prvomučenika koji na glas reče kako vidi otvoreno nebo iz kojega mu silazi Isus, Gospodin. Sveto pismo usput spominje kako je kamenovanje promatrao i bogataš Savao, pravednik u svemu.

Velik je Gospodin, krv i muka Svetoga Stjepana načini od pravednika Savla novoga čovjeka koji kasnije postade kršćanin jer mu se sam Gospodin s neba dao vidjeti i čuti. Sveti Pavao bijaše veliki teolog, a mnogi teolozi se slažu u tome da je krv mučenika zapravo pravo sjeme kršćanstva. Oni koji su obdareni pameću, a očekuju zahvalnost od siromaha, neka promisle malo nisu li pogriješili možda. Ne zato što su ponudili kruha za Božić nego zato što nisu rekli nikada, nikada niti jednom siromahu: hvala. 26.12.2015. 08:30