Obijesni carevi

Uzmimo da su mnoge vijesti točan pokazatelj stanja o kojemu te vijesti govore.

Jasno je da čovjek ne može iskreno pregovarati s ljutim neprijateljem, a u isto vrijeme okupljati silnu vojsku protiv iskrenih pregovaranja i ostati normalan.

Nije jasno kako se gledateljstvo u toj areni može opredijeliti tko će čekati ishod pregovora ili tko će, s puno nepovjerenja i nestrpljenja, u strahu od nesporazuma otići radije u tu vojsku koja se okuplja za svaki slučaj i to s velikim žarom kakvoga u pregovorima nedostaje.

Najmanje je normalno stajati negdje na udaljenosti, a ne vidjeti što se radi u tim taborima jer se upravo radi čak i o budućnosti onih koji su i jako daleko od mjesta događanja.

Teško bi bilo i pomisliti da vojska čini nešto iz nekih uvjerenja. Kada te zavojače, onda si valjda u službi te vojske i gotovo. Rijetki pripadnici neke nacije su dragovoljno zavojačeni, većina su prosječni poslušnici: odu u neku bitku i nastoje preživjeti i pobijediti.

Drugo su ravnatelji koji naciju žele zavojačiti. Oni, pak, stoje na labavim tvrdnjama da samo slušaju svoje vođe, političare. Tako politika, za koju vele da nema veze s bilo kojom strukom, kao nestručna komponenta, vodi uglavnom sve vođe i kompletnu naciju. Bilo bi neobično vojniku podići pobunu, a bilo bi užasno ravnatelju vojske ne poslušati političara. Prema tome, ako političar i pregovara u isto vrijeme kad i okuplja vojsku i koji ne može takav biti normalan, čini čitavu naciju pred svijetom nenormalnom, jakom ili slabom, ali nerazumnom. Možda je razumno pregovarati, možda je razumno okupljati vojsku, ali ne može čovjek pošteno raditi na dvjema suprotnim idejama ili pretpostavkama.

Još postoji jedan obrazac ponašanja, to je obrazac diktatora koji vlada politikom, vojskom i nacijom. Naciji pripovijeda da je sve super i da pregovoranje nije neka jako važna tema za sve i svakoga, a u isto vrijeme zavojačuje naciju. To je l-u-d-i-l-o. Ludilo je stoga što nacija poslušno slijedi političkog vođu koji nema dvije čiste u glavi, a nije niti neka rangirana osoba u parlamentarnom demokratskom postupku.

Takvih se je situacija povijest ljudska dovoljno nagledala.

Takvih se je ratova mnogo nacija dovoljno “nauživalo”. I kakvo je to ratno stanje u kojemu se nitko ne bori nego većina ili šuti i prima naknadu za šutnju ili “većina” uopće ne prati svoju živinčad u svojem dvorištu??????????????

11.12.2015. 11:51