Službeni pobornik

Uvijek sam bila sumnjičava

prema svakom obilježju.

Samo istinom se upire,

ona jedina je iskričava

kad te oznakama stežu

i kad neki vladar umire,

kad se proglašava novi živi kralj

pa mu se i mnoštvo sveđ poklanja,

pojedinci jako glasno viču.

Jedan pobornik je težak kao malj,

pretjeranim znakovima sumnju ti otklanja

dok mu iza uha tajne misli niču.

Sjećam te se dok smo još u braku bili,

nedorasla djeca zajedništva i jedinstvenosti,

koga si mi psovao i što.

Nismo tada ništa strašno mi iznjedrili,

sve ideje prošli smo i mi i naši gosti

i to je uvijek bilo to.

Nestali smo, ne zbog tih ideja i primisli

nego samo stoga što se nije trpjelo psovače,

ti su bili pretjerano loši

pa se nije pronašao barem jedan suvisli

koji bi nas vezao za riječ i za hlače.

Još i danas tebe psovka nosi,

samo sada psuješ nešto sasvim suprotno.

Ti si svima strah i trepet, uvijek si na čelu

svakog javnog pokreta i štrajka;

čak i pripovijedaš svima dobrohotno,

a ni danas još te ne vidim na djelu;

svi ti plaću daju, svaka tebe šuša lajka.

Svaka država te imala za gradskog službenika,

umiljato janje hrani sebe na sve strane,

ali došlo vrijeme i toj tvojoj parnici.

Koliko si samo nakrao se, gujo s puno sljedbenika,

mnoge si potrošio u psovkama dane,

a ni jednom ne vidjeh te u pisarnici.

Sad se sjetih koga si mi spominjao

kad smo kao djeca šarali po pijesku,

nikad nisi znao čega su ti puna usta.

Onaj isti kojega si proklinjao

dao mi je život, tebi smrt u vrijesku,

tvome kolektivu tvoja obećanja pusta.

31.12.2015. 09:41