Govorna mana

https://www.youtube.com/watch?v=IJi19I2WShw

Od kada je ovog svijeta

u kojem sam svjesna postala baš ja,

s kojim živim mnoga ljeta

i za koji samo duša moja zna,

nije bilo nikad lakše sve primijetiti,

nikad teže istu riječ ponoviti

s kojom sam se uspjela osvijestiti,

a koja se našla me obnoviti;

ista riječ mi silazi sad s usana

koje su se plele mojim djetinjstvom,

sada davnim kao ljubav rana

i uvijek se činila istinskom.

Jezik moje duše nije onaj materinji,

ali se u šutnji sav prepoznaje

i tada se srce moje kinji,

samo o sebi još štošta doznaje

i zna, bit će da je isti korijen

i te šutnje i tom odjeku u duši

koja progovara, a izgovor njen

zvuči kao da se materinji jezik guši:

iz nje izlaze sve strane pjesme, zapadnjačke,

koje su joj pomogle preživjeti

sve dok nisu nove pjesme junačke

potaknule dušu da se sjeti

što je bilo davno prije onih stihova

iz kojih je učila tek prozboriti,

a bilo je tu raznih likova

s kojima se svako dijete mora boriti.

Otkad progovori, malo ju razumiju ljudi,

ali ni sebe ti ljudi ne poznaju.

Jeziku se njenom mnogi čudi,

još joj neke riječi stare pridodaju

pa tek tada vide da su sasvim druge.

Kad se ljudi čude, tada ne pitaju

nego samo vide neke tragove tuge.

A da su tužni oni sami, to ne znaju.

06.12.2015. 02:15