Zbogom, Sodomo

Dok si mlad još bio,

svi su ti opraštali

tvoju drskost, bezobrazluk.

Tada sve si zastrašio

i vidješe da su samo maštali;

zbog tebe je osramoćen cijeli puk.

Vremena su prevrtljiva.

Želim tebi ispričati puno,

kraljevstvo je neba pojedinačno.

Znam da bez moga upliva

nećeš izgubiti niti jedno runo,

ali što je tvoje, konačno?

Da li našao si neki znak

ili zvijezdu možda sjajnu?

I na što se u životu naslanjaš?

Da li ti si hrabar ili jak,

da li ti si čuo vijest potajnu,

da li ti si onaj što se klanjaš?

U mom kraljevstvu su pahulje

od kojih mi nije hladno

i ne smeta niti rafal, niti petarda.

Izišla sam u osamu iz te rulje

koju vodi vodstvo jadno.

Bez kraljevstva eto retarda,

eto onog koji samo psuje, vrijeđa,

usamljen preda mnom

i bez mene tako mu je svejedno.

Krijem svoje ispod vjeđa,

sklanjam se sa svojim snom

jer moj Bog i ja smo jedno.

Bog mi veli, stresi prašinu

i ne bacaj blago ispred svinja.

Zato misliš da si me nadglasao.

Tad u meni prava riječ mi sinu,

oko mene samo ljubav sinja

i nije važno jesi li se našao,

tvoj je problem tvoja vika.

Ja sam pokraj tebe sva u Bogu

dok ti pakla izlaz tražiš.

Ti ne čuješ niti moga krika,

ja ti pomoći ne mogu.

Zato volim kada odlaziš.

28.12.2015. 18:53