O, moj Isuse, zar si mi to dao da obilježena prijekorima prolazim kroz najvjernije razdoblje ovoga života? Umjesto da sam milosrdno blaga jer Te nalazim po svuda, ja svjedočim kao da govorim protiv Tvoga milosrđa.
Zar si mi dao da me svi označavaju kao nekoga s kim ne mogu razgovarati? Nema toga u mom životu tko mi nije rekao da sa mnom ne može razgovarati. Zar ja taj svoj grijeh povišena tona, ali i preoštrih riječi ne mogu otkloniti? Zašto se ne ponizujem prema ljudima kad mi to kažu, zašto samo zamolim oproštenje od njih, a u sebi mislim kako ja drugačija ne mogu biti? Je li to ostatak one moje stare zlobe, Isuse, moj Dobročinitelju, pokaži mi. Moj ton je povišen, emotivni naboj u mojoj napetosti teško kontroliram, ali moj je um siguran, moj me um dovodi do toga da vidim tihu agresiju ljudi oko mene koji zbore blago, ali govore o nevjeri i to teškoj za moj pojam. Kako ne bih odgovorila da to ni u kojem slučaju ne prihvaćam? Zar ja da svjesno pustim perače mozgova u svoje srce, Isuse moj, učini me bolje kontroliranom osobom.
Često radije pišem poruku, ali ljudi žele baš izravan kontakt, vjerojatno da bi i oni upražnjavali svoje emotivne naboje. Muči me što pri tome izgovaraju teške riječi, a na moja uvjerenja odmahuju rukom kao da to nije glavna tema svih naših razgovora. Ljudi ne vole uopće napisati to što govore jer ne znaju što govore, a naglašavaju ono što osjećaju iako nemaju puno veze što je to što osjećaju. Ja to često vidim i emotivno odgovaram na emocije, riječima na riječi. Kriva sam. Da li to je taj moj križ? 15.12.2015. 09:35
No comments:
Post a Comment
just do it