Moja godina

Na dan došaća Tvoga, dokle sam stigla,

što sam učinila za dobrobit svoju?

Od svoje se zlobe jedva pridigla,

od svih milosti, uzeh li koju?

Sumnja me prati godinu dana,

sumnja od pakla, tvrda i čelična,

lijepim riječima isplakana

i mojoj vjeri toliko slična;

more nježnih izraza, bujica zakletvi

i tiha promidžba licemjernih uzvika;

emotivna monotonija koja ne svijetli

već rezignirano zbori kraj Tvoga lika

kojega načini na sliku svoju.

Čemu se klanja i za što moli

kad nije vična iskrenom boju?

I mnogi novi koje duša boli,

obraćena djeca sa zrelošću patnje

i muke progonstva iz vlastita doma.

Uspomene slijepe i krize poratne;

sve me to dovodi na rubove sloma.

Da li je ova milost iskupljenje

posljednjeg dana predugog razdoblja;

da li to podižeš i one najljenje,

a kako ne mene sred mrva od zoblja?

Željela sam ostati pokraj Tebe, u štali,

ali Te ne nađoh pod mračnom slamom,

niti tamo gdje su kraljevi zastali.

Klanjaše se mnogi bogatstvu samom.

Još jedna samo je ostala prilika,

sakriti se tamo i sama ostati,

bez folklora, bez Tvoga lika,

nikada nikog u pomoć zvati.

Mekano bilo je sijeno i plodan post,

čak je i svijetlilo dobro u općem mraku.

Iz moga srca je niknula radost

što mi je otrla suzu svaku.

I sada evo Te, vidim Ti obrise, Ti si tu.

Kraj Tebe ležim i zaista Ti vjerujem

da si uz mene bio u tome smradu;

da si me čuvao da se ne otrujem.

24.12.2015.  09:02