Dragocjena slobodna noć

Najskromniji i najmračniji dio čovjeka jest onaj kutak, ona zabačena štala, onaj zapušteni komadić u ljudskom postojanju o kojemu nitko ne zna i za kojega nitko nije čuo, a svakodnevno se koristi za preživljavanje. Sakriveno mjesto u čovjeku, kojega ne nađe niti silna vojska, niti obično pučje, jest mjesto gdje obitava čovjek-vol i čovjek-magare kao doživotni zaštićeni stanar svakog ljudskog bića. Ta je usporedba sasvim prikladna jer u sva vremena vol i magarac su dio zajedništva s ljudima, čak toliko da se mnogi i premnogi ljudi poistovjećuju s tim i raznim ostalim životinjama, pa i stvarima koje su sami svojim rukama i pameću načinili. Često čujemo pitanje “što si ti po horoskopu?” na koje gotovo svatko odgovara po svojim uvjerenjima: ja sam vaga, ja sam riba, ja sam jarac i tako redom. Stoga je na čast i volu i magaracu i čovjeku njihovo neraskidivo zajedništvo.

Za vola se zna da je u srži svojoj obespravljen, upregnut i zarobljen dok o magarcima kruži pripovijest u kojoj se ta životinja označava kao nepresušno vrelo tvrdoglavosti koju poistovjećujemo s ljudskom ograničenošću. No, i magarca i vola cijenimo, oni su nam vazda neophodni za rad i istovar svih naših odbačenih tjelesnih i duševnih tereta i tovara.

U najskrivenijem i najmračnijem kutku čovjeka ostavljamo vola i magarca na miru, vol postaje slobodan od jarma, a magare rasterećeno svakodnevnim poslovima. Što čini čovjek tada? Obilazi krčme, kafiće, bludi i opija se dok vol i magarac mirno počivaju. Na kraju godine, u doba popisa stanovništva, reče netko, ljudi proglašavaju najluđu noć i tome se raduju; nakon teških dnevnih poslova i još težih misli, a naročito teške savjesti, čovjek-vol i čovjek-magarac odjednom poludi jer je dokučio slobodu i rasterećenje. Zašto se u tom trenutku ne izjašnjava što je po horoskopu, zašto zaboravlja kako i ovan i vodenjak, i volovi i magarci mirno odmaraju i potiho uživaju slobodu čitave noći, ulaze u svoje najskrivenije postojanje i pomalo spoznavaju sami sebe i čitav svijet. Dragocjena slobodna noć, polovica cjelokupnog životnog vremena, svakodnevna prilika za slobodu, mir i toplinu, za opuštanje i spoznavanje dnevnih događaja, za spoznavanje smisla svojega postojanja pretvara se u razuzdano ratovanje i ludovanje, nalik na svakodnevicu ljudsku, ali ne i životinjsku. Zašto se u tom značajnom trenutku čovjek ne poistovjećuje sa životinjom nego ju sklanja iz svojega vidokruga? Zato jer ne može pogledati istini u oči, zato jer bi čovjeka pogled na životinje podsjetio na mukotrpan rad i opterećenja pa bi mu došlo do svijesti da su životinje noću slobodne i mirne, a on sam to nije; zato jer čovjek tada postaje puno gori od životinje s kojom živi i radi i s kojom se voli poistovjećivati. Čovjek postaje oličenje najgorih grijeha, strasti neurednih i bezumlja. To je taj mračan kutak čovjeka: daleko od ideale humanizma i sposobnosti razumnog demokratskog odlučivanja, daleko od prirode i naravi svakog živog stvora, daleko od produhovljenja i duhovnosti te vol i magarac ispadaju duhovniji, daleko su ljudi tada od sebe samih i svojega pravog smisla i jako su daleko od Boga Stvoritelja i Upravitelja svega svijeta, tamo daleko u Sodomi i Gomori, u grijehu.

Tamo gdje je najgore, tamo gdje je najgušći mrak, na dan kada su stari Rimljani slavili Saturnalije, na mjestu gdje se danas progone kršćani, na taj dan stiže dragocjena i najdulja noć u kalendaru, duga, mračna, tiha i gluha noć.

Otajstvena i tajanstvena noć i odbačeni kutak čovjeka koji se iz čovjeka ne može izvaditi nikakvim sugestijama, niti kirurškim zahvatima. To je čas i mjesto gdje stiže Bezgrešna Djevica, u svemu i po svemu čovjek zajedno s mužem Josipom. Ne, ne dolazi po mraku zato da se sakrije jer ona je odraz Svjetla koje nosi i koje se odražava na zvijezdu visoko gore na nebesima. Ona svojim Lakim Bremenom unosi spas čovjeku koji, kao pravi vol ili magarac, toga nije nekako odmah niti svjestan. Mnogi nisu svjesni koliko puno ljudi, žena i djece na svim stranama svijeta, iz dana u dan, iz noći u noć, iz sata u sat moli po svemu svijetu, po čitavoj kugli zemaljskoj, moli neprekidno za ljude koji se pokazuju nedostojnima volova i magaraca, moli za njihovo obraćenje ili spas po volji Boga Oca i po bezgrešnoj inicijativi Djevice Marije, Bogorodice koja toliko puta sklopi svoje nevine ruke na molitvu da time pokreće brda, ledenjake i doline te postaje toliko puna milosti Božje da ju može rasipati svima i svakome na svem svijetu i u sve dane do svršetka svijeta. Majko Crkve, blagoslovljena ti što povjerova Bogu našemu. 01.01.2016. 05:45