Život moj je kao život zalutalog pastira,
uvijek naiđem na nešto grubo, ili mi se čini.
Život moj je čežnja u mom srcu punom mira,
ali raznovrsni bijahu mi načini.
Moju grubost Ti razori, Ti mene pripremi
da se mognem sresti s Tobom dostojno.
Moje srce novom blagošću opremi
koje zaTe želi biti postojano.
Blage ruke vojskovođa, kraljeva
blaže su od moje grube naravi.
Grubost moja slabije sad odolijeva
kao konji zauzdani, konji garavi.
Kada promatram Te i tu Tvoju svitu,
nježna srca Tvojih svih darivatelja,
uvijek povlačim se u tu špilju skritu,
uvijek mislim nije red na prijatelja
već su samo oni slavni predodređeni
prići Tebi kao dostojanstvenici.
Čak i oni što su Bogu svi podređeni,
prilazeTi lako u malenoj sjenici.
Kao zvijezda daleka sam i nevidljiva
koja po skrivečki krade jedan pogled.
Nije zato što sam možda stidljiva
nego možda samo ja sam hladna kao led.
Da si samo malo bliže, tu, na otvorenom
gdje fijuču vjetrovi, gdje se noći rađaju,
možda mene našao bi netom stvorenom,
nalik darovima što se Tebi nadaju
ili možda još i više, kao majka bih Te prigrlila,
nježna bila, zaklon Tebi načinila.
Ali ne, možda bih te ledom svojim smrvila,
možda bih te optužbom i udarila;
može biti da bih Ti se sablažnjavala,
može biti da Ti ne bih bila tako nježna.
Ti si kao mala duša koja rado bi i spavala
kada Muka Tvoja ne bi bila tako neizbježna.
05.01.2016. 18:53
No comments:
Post a Comment
just do it