Probudim se kao noćna ptica,
onda kada ne treba se buditi.
Smiješi mi se ura, varalica
kao da je meni sada bluditi,
kao da je meni stalo je li dan
ili jutro, ili večer sijeva.
Korak lak je, govor malo uspavan,
uru gledam kao da mi zijeva.
Vijesti već su davno pročitane,
vidim, ništa neće biti tako novo
kao nebu molitve mi odaslane,
kao tebi jedno sveto slovo.
Što god bilo, ja o tebi razmišljam,
ti si moja prva misao i sjećanje.
Još odavno, kad sam tebi prišla,
primio si moje obećanje
da ću vjerovati, nadati se, sanjati
ovaj dan ovakav koji sada dolazi;
da se neću iz tvog krila sklanjati
makar život tako zdušno prolazi,
makar mi smo se razdvojili.
U dubini srca još smo jedno
jer smo se u nebu spojili,
a to jedino je vrijedno.
Ja sam tebi kao prsten oko ruke,
isti takav nosim otkad si mi ponudio
život svoj bez tebe kao znak za muke,
a sad opet si me zaspalu probudio.
Čujem tvoje srce kako meni stremi
kao da ja ne znam da je pravi dan
makar zvijezda ovdje je da se pripremi
jer je slavni čas od neba odaslan,
a ja tebe tražim i nalazim dijete nevino.
Dug je bio ovaj put u nutarnjost;
sva drhturim kao da je opilo me vino,
a to vino, to je naša podudarnost.
Sada kad sam došla tu u pravi čas,
samo tebi se obraćam za zahvalnost
jer je budio me tvoga srca glas,
jer sam čula našu živu stvarnost.
05.01.2016. 18:01
No comments:
Post a Comment
just do it