Saturday, January 9, 2016

Svjetonazor


Lagano me dira noćni zrak po licu,
tiho sad se budim, zoru najavljujem
i čekam prvi zimski znak, onu pticu
koju prvu čujem i koja dojavljuje

da dolazi vrijeme potrage za hranom
jer će prvi posao biti mladi ptići
koji gladni su već s prvim danom
i kojima treba prvo sjeme stići.

Radujem se jutru u šalici crne kave,
vijesti sve su iste još od prošlog dana.
Već su dugo moje noći zdrave,
to je bio važan dio moga plana,

a sad radujem se novome početku,
zbog njega i nebo danas sniježi.
Bolje reći da se radujem svršetku
stare zime jer pristižu dani svježi,

dani mladi, dani ispunjeni nadom,
bilo kojom, čak i onom političkom
jer ću započeti opet s novim radom,
s novim ljudima i s novim svitkom

u kojemu redat će se prigovori
u slobodi mojoj, u slobodi silnoj
gdje i svaki drugi progovori
demokratski o slobodi umilnoj.

Moj je svjetonazor ptičje perspektive
i na meni najbolje se vidi
koliko je bilo povoljne aktive
da se svaka zvjerka malo stidi,

da se oni gore spuste malo sve do gnijezda
ako rano rane i ako su vrijedni
jer svi koji lete visom putem zvijezda
ne vole se naći gdje su bijedni

ili gdje su mali, gladni i smrznuti
kao mladi vrapci što se uvijek jave prvi
i kojima treba svatko malo spuznuti.
Oni raduju se najmanjemu, sitnoj mrvi

koja dovoljna je danu i lako se dopremi.
Od te hrane mlada ptica brzo jača,
ona kao prvi znak već proljeću stremi,
lako leti iznad smijeha, iznad plača.

Sad se sjetih mladih orlova i jastrebova,
kako li tek oni rastu prema klisovima.
Jedan vrabac ispod moga krova
znak je prvi zbivanja u visovima.
09.01.2016.  05:25


No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts