Bez i jedne svijeće izlaz tražim,
ne vidim ni kojim putem hodim.
Samo ponekada blagu žeđ utažim
da se kakvo nadahnuće rodi,
da mi Bog udijeli ono što mi želi dati
jer On jedini mi pozna pute.
Nemoguće je drugačije se nadati
ili otkriti si svoje prave rute.
Namjerno sam tako bespomoćna,
to je bio niz odluka i htijenja
kada spoznala sam nadahnuća noćna,
kad sam napipala vodu ispod stijenja.
Prestara sam za sva loša pouzdanja
jer sam iskušala sve heroje i sve ove strasti
što nas dovode u nadajuća stanja;
bez svog Boga čovjek uvijek mora pasti.
Kad prepoznaš desnicu Mu i mišicu jaku,
lakše ćeš se naći na ovakvom putu snažnu
gdje svi vide samo tvoju tešku tlaku,
a gdje ne znaju za vjeru, čistu i odvažnu.
Ne vjerujem nagradama ovog svijeta koji psuje,
koji samo nudi iluziju moći, ovlaštenja.
U njemu se samo voljom Boga moga odlučuje;
ma što bilo, bit će meni moje vjere oličenja.
Tad ću znati razlog ove groznice i mjene
koje sve su samo sjećanje na uzaludnu zlobu
jer je davno ovaj svijet odustao od mene.
Ja još uvijek gledam Uskrsnuće u ovome grobu.
28.01.2016. 05:10
No comments:
Post a Comment
just do it