Kada Te tražim izgubljena daha
i kada Te čekam kao da Te ispraćam,
sva sam sjajna od Tvojega praha
i, kao magnetno polje, Tebi se vraćam.
Niti inja nema na staklima ruševnim,
niti toploga hljeba na stolu mome,
ali ja blagujem za Oltarom duševnim
dok mi se ruke od Tebe lome.
Ne spavam, a čežnjom sanjam bregove
koji su ovdje negdje vječni za mene.
Srce Ti sanjam, moga srca zbjegove
koji se pute uvijek zavičaju bez mjene.
Pomasti nemam, a utjehu primam,
sjajno ulje za veliku snagu.
Od bogatstva Tvoga breme uzimam,
Od slabosti Tvoje riječ Ti blagu.
Neprekidno mi govoriš o svojoj muci,
o nevjeri umišljenika što patnju luči,
a ja Te lomim kao u svetoj ruci,
a ja Te čujem kao rijeku što huči.
Odmah iza križa što ga već dugo nosim,
nalazim se sjajna i svjetlo me grije;
Dobivam snagu da s lakoćom pokosim
sve ono što Tvoje srce nije.
I ne treba puno oružja za to,
samo osmijeh i lijepo slovo;
izgleda da čitav svijet je zlato
u kojemu za me sve činiš novo.
Hvala Ti za snagu, za onaj dan
kada Te zazvah po prvi put.
Od toga trena Ti ulaziš u moj san,
od toga časa cvate mi ćut.
24.01.2016. 06:00
No comments:
Post a Comment
just do it