Ni divljega sna od ovoga nema,
od groznice što je strpno podnašam.
U meni opet vrućina se sprema
i svu svoju dubinu sada iznašam.
U veni ne postoji tekućina,
ona je izišla kroz nosnice i školjke,
u veni kulja fluidna vrućina
i hladno je jer hladne su sitne boljke.
Poremećaj klime ovoga organizma
samo remeti sav raspored noći,
ali mi nije dosta mog optimizma,
on proizlazi iz moje trpeće moći.
Kosti mi ledene, a gore kao ugalj,
koža ne pali, ali isijava
dok nos mi je ponos kao trubalj.
Na čelu suha kosa isklijava.
Kapci padaju kao zavjese
dok vratom klimam u ritmu nota.
Nemam ni čaja, ni lijeka, niti komprese,
moja se prehlada samo mota,
kao za inat planovima mojim,
podmukla i potencijalno opasna,
a znam da će nestati čim prekrojim
sav raspored kao bolesnica strasna.
25.01.2016. 01:50
No comments:
Post a Comment
just do it