Žeđ

Dok svijeće mi gore,

tiho se čuje „Ave Maria”;

moje se pohvale ore

u duši što ljubavlju klija.

Mnoga mi sjećanja venu,

preda mnom samo nebeski log

čije si lati srce zadjenu

kako bi zadivljen ostao Bog

kada se k meni osvrne.

O, kada bi samo otkrio žeđ

koja se javi kad dani pocrne

i kada sutonom bliješti kosa mi sjeđ.

Trebam li utjehu, tu je On;

ako je mračno, javlja se snom;

ako sam sama, moj Njegov je tron,

ako Ga žeđam, odgovara dušom svom.

Kiše padaju i vani gromovi

sjete me tuge, nevolja mnogih;

nisu sretni svi vjernički domovi,

nemaju znakova duša ubogih,

a samo takve Isus uvijek pohodi

kako bi donio svoju riječ i Duha,

kako bi žeđi koja se rodi

darivao vina, meda, mlijeka i kruha.

Kao što daždi na oknima kiša,

tako se mir na kapke slijeva

i svaku žeđ odmah utiša,

a duša tad Bogu hvalu pjeva.

08.04.19 07:11:23 PM