Dok
svijeće mi gore,
tiho
se čuje „Ave Maria”;
moje
se pohvale ore
u
duši što ljubavlju klija.
Mnoga
mi sjećanja venu,
preda
mnom samo nebeski log
čije
si lati srce zadjenu
kako
bi zadivljen ostao Bog
kada
se k meni osvrne.
O,
kada bi samo otkrio žeđ
koja
se javi kad dani pocrne
i
kada sutonom bliješti kosa mi sjeđ.
Trebam
li utjehu, tu je On;
ako
je mračno, javlja se snom;
ako
sam sama, moj Njegov je tron,
ako
Ga žeđam, odgovara dušom svom.
Kiše
padaju i vani gromovi
sjete
me tuge, nevolja mnogih;
nisu
sretni svi vjernički domovi,
nemaju
znakova duša ubogih,
a
samo takve Isus uvijek pohodi
kako
bi donio svoju riječ i Duha,
kako
bi žeđi koja se rodi
darivao
vina, meda, mlijeka i kruha.
Kao
što daždi na oknima kiša,
tako
se mir na kapke slijeva
i
svaku žeđ odmah utiša,
a
duša tad Bogu hvalu pjeva.
No comments:
Post a Comment
just do it