Poljane mira

Kada Te nosim na rukama svojim

i k srcu prisežem da bih Te dati,

kada Te odvedem u onaj log

do kojega sitne korake brojim,

Ti ćeš odmah mi lijek pravi znati

i bit ću Tvoj puk, a Ti moj Bog.

Kada Te prihvati duša moja

što grešna je poput kriva puta,

a ranjena nekad od zle joj kobi,

bit ću ja ona, kao bilo koja

što poljima blatnim sama luta,

koju i lako trnje odmah zarobi.

Ti ćeš me iz te šikare vući

svojim obasjanim licem i čvrstinom,

desnicom lakom i ljubavlju vjernom;

svojim ćeš mirom nemir moj tući

što me prožima svojom tustinom,

grlit ramena u duhu smjernom.

Sunce će zasjati novim svjetlom

kroz okna mi duše što u Tebi vri,

srce će moje postati slično

travki što igra se s tihim vjetrom;

ptice će pratiti pjesmu što zri,

anđeli nosit me pred Tebe dolično.

I note će bljesnuti izvan okvira,

slavuji će nadići vlastiti pjev,

a stihovi moji izgubit će slog;

bit će to poljane potpuna mira

što će ga krasiti nebeski sijev.

Ja bit ću Tvoj narod, a Ti moj Bog.

14.04.2019. 18:54