Svjetlo sveg života

Daleko od mene stoji grad

u kome je svetost jedina vrlina,

gdje se ljudi raduju u slavi.

Bliža mi je sad za Tobom glad,

Tvoje riječi sva milina

jer me zakon od Tebe rastavi

da bih opet tražila Ti stope,

da bi mogla slijediti Te duša moja,

krenuti iznova svim strminama.

Sad se ispred mene prope

zid i stijena nespokoja,

tračak svjetla u visinama.

Po toj zraki pogled mi se svija,

sjećam se da ona i do srca može,

da u jednoj česti nalazi se raj,

zemlja obećana, zemlja ničija

sve dok Ti ne dođeš, Kriste, Bože,

da joj vratiš svoje slave sjaj.

Po tom tragu opet krećem

da Te čujem, svog Pastira

koji traži dušu zametenu;

stare nevolje susrećem,

ali vidim stazu odabira,

posred trnja rastepenu,

kojom prije nisam zakročila.

Sad mi svijetli, Zrako sveg života,

vječnosti te nevine i čiste;

znam da nekada sam tamo bila

gdje mi blista mira Tvog ljepota;

sada me pronađi, Kriste.

24.04.2019. 06:20