"Nakon
toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo,
reče: 'Žedan sam' (Iv 19,28)."
Tražim
najmanje što Ti mogu dati jer bolujem, jer starim, jer nestaje moć.
Jer
Ti želim biti vjerna u najmanjem; jer Te u velikim djelima slijediti
nikada nisam stigla; jer mi sitnice život znače;
jer
se svetost uči korak po korak, milimetar po milimetar; slovo po
slovo;
jer
nemam takva uzora pa tako nisam u opasnosti od idolatrije ili od
umišljenosti; svi su nam uzori neki velikani iako znamo da su čuvali
ono najmanje i najslabije u sebi, ono najkrhkije; nikoga ne štujemo
zato što je bio i ostao neznatan i nepoznat;
jer
biti mali svetac je najvelebniji osjećaj za moje umorne godine; jer
si me postavio u takve okolnosti, jer si me ograničio, jer još ne
vidim niti jednu drugu ostvarivu mogućnost;
biti
malen, neznatan, krhak, osjetljiv, umoran znači za mene potragu za
nečim u Tebi što je točno po mjeri moje malenosti; nataložene
vremenite posljedice različitih lakih grijeha i izdržavanje
uzastopnih i upornih malih progona koji donose starenje i odumiranje
prirodnoga života znače za mene raširiti malo krilca duhovnoga.
Biti
kršćanin oduvijek je značilo biti kulturan, kultiviran, a ne
divljak jer divlji život vodi u grubosti; biti kršćanin znači za
mene ostati normalan i nakon najrazličitijih iskustava u ne tako
kratkom životu; biti kršćanin znači biti uravnotežen, harmoničan
sa svime, s okolinom, s ljudima, s prirodom, sa samim sobom, a
prvenstveno s Tobom, Isuse moj, moj Gospodine na križu, moj
Gospodine nježni i osjetljiv na svaku nevolju.
Za
Tebe je smrt bila grozna i najgrublja na svijetu, za Tebe je krštenje
na rijeci Jordan bilo najveća i najpolaganija muka na svijetu tada,
kad si ponio tu grešnu rijeku na svojim ramenima, kada si posvetio
vodu kojom su se ljudi ispirali i napajali pa sve do kraja Tvoga,
Tvojega razapinjanja na drvo. Od samoga početka Tvoga aktivnijega
božanskoga djelovanja na svijetu Ti si korak po korak patio i nosio
svu muku, sve veću i veću, na sebi: pustinja i post, kušnje u
pustinji, dolazak u sinagogu proglasiti Godinu milosti Božje pa
pretrpjeti odbacivanje onih koji su Te morali čuti, prepoznati prvi;
sve veća ljudska znatiželja, potreba za čudima i senzacijama; sve
više ispitivanja i postavljanja zamki i razne klopke ljudske u koje
su Te nastojali uhvatiti; nerazumijevanje Petra i apostola, progoni
onih koji su vodili narod; beskonačno propovijedanje i tumačenje,
uporno tumačenje božanskih stvari u prispodobama pred ljudima u
grijesima, pred ljudima koji nisu mogli razumjeti ništa, kakva nemoć
u Tvome srcu, zaljubljenom u čovjeka!
Kakvo
strpljenje u malenosti! Istrpio si posljednje svoje dane na zemlji u
optužbama, bičevanju, krunjenju trnjem, pod teškim križem se
uspinjao na Kalvariju, dao se razapeti i, čekajući čovjeka, ostao
žedan. Tvoje tijelo bilo je žedno, Tvoja duša je žeđala, Tvoj
Duh je zavapio i Tvoje nježno srce žeđalo je milosrđe ljudsko,
vjeru i povjerenje čovjeka, dobrotu i razumijevanje. Nisi se htio
proglasiti Gospodarom, želio si biti čovjek kao svaki drugi, želio
si da u Tebi pronađu susjeda, prijatelja, brata; govorio si o
zemaljskim stvarima jer si znao da neće razumjeti božanske stvari;
govorio si i činio božanske stvari jer si znao da će ta čudesa
upamtiti i zapisati.
Želio
si biti malen i bio si najmanji na zemlji. Želio si da Ti pomognu u
sitnicama, da Ti ponude nešto s lakoćom kako ne bi ni primijetili
da su se nečega odrekli, tražio si nešto neznatno kao što je
neznatno zrno gorušice; barem jedan pokret, jednu spontanu reakciju
u ljubavi i naklonosti prema Tebi, prema drugima, prema životu. Čak
si morao pitati ljude jesu li potrebiti spasenja, žele li
progledati, žele li zdravlje jer čak niti jasne zahtjeve i molbe za
ljubavlju Tvojom nitko nije znao izreći. Čitao si misli nesretnih
ljudi, pogađao njihove nevolje i potrebe kako bi uvidjeli da su
željni Tebe, Boga i da su nesretni jer nemaju čovjeka, druge ljude,
sami sebe.
Ljudi
kažu: „Samo da je zdravlja”, „Kada bih doživio ljubav”,
„Kada bih bio sretan”, „Da sam barem malo bogatiji”, „Kada
bih dobio zgoditak u igri”, a ne znaju da imaju sve što im je
potrebno, život, ali da ga ne konzumiraju. Pojasnio si kako se
istjeruju zlodusi. Naučio si nas moliti Boga. Probudio si u nama
čežnju za ljubavlju i naučio nas da se ljubavlju dobiva ljubav, da
se vjerom dobiva povjerenje, da se na dobra djela odgovara dobrotom i
zahvalnošću, da su blaženi oni koji zaboravljaju na sebe radi
sreće drugih, mirotvorci: „Sinovima Božjim će se zvati”,
obećao si. Ali za mirotvorstvo je potrebna nesebičnost.
Nama
nije stalo do stradalnika koji su daleko, nama je stalo da ne
poginemo mi i naši dragi. Mi smo zabrinuti za sebe i svoje i tu
brigu cijenimo iznad svega, takvu zabrinutost svi razumiju.
Divljaci,
pogani, to smo mi, slavimo poganske svečanosti, doživljavamo
milosrđe Tvoje na poganski način, samo prirodno i naravno, to jest
grešno, i ne vidimo što je nadnaravno – život. A to si Ti.
19.04.2019.
00:18
No comments:
Post a Comment
just do it