Mozaik je predivan, pravo umijeće,
slaže se poput najljepša cvijeta
u narodu koji Boga susreće
i tako se grana širom svijeta,
na sve ljude vjerne i srca tužna.
Svaka mi pločica jedina, svoja
i niti jedna ne može biti ružna,
i svaka je prepuna najljepših boja.
Bit će to sjajan, svijetao dan tjednu,
sa suncem što gleda na sve nas,
kada pronađem onu pločicu vrijednu
koja nedostaje za moj spas.
Znam da u Bogu se sastaju svi,
svi koji su vjerni, zaljubljeni;
znam i da puti su često zli,
da mnogi su negdje izgubljeni.
Jesam li nalik duši što sjaji
od velike sreće i zadovoljstva,
jesam li kao mramor što taji
u sebi dolazak Presveta Trojstva,
jesam li dio ta svetoga tla?
Gdje li sad stojim, gdje da ju nađem,
pločicu, odlomak u kojem sam sva,
gdje li da tražit' je sada zađem?
Znam da tu negdje se nalazim ja,
na praznom mjestu pored Oltara
gdje nedostaje posljednja pločica;
samo je jedna ona što odgovara.
Neka me postavi Nebo nada mnom
tamo gdje sve te pločice stoje,
neka me Sluga koji je sa mnom
prigrli k sebi, u naručje svoje.
05. travnja 2019. 04:00:06
No comments:
Post a Comment
just do it