Lađe
moje svrstao si, Bože, sve u grupe,
jedrilice
tu, a jedrenjake ondje;
ne
vide se, jedna drugu, ni od lupe,
svaka
ima što nalazi ovdje.
Lađa
moja nije uvijek ona ista
kojom
krenula sam ka pučini smjerom,
koja
prati Tebe, najmilijega Krista,
s
puno nade i s velikom vjerom.
Krenem
tako kao jedrilica mala,
a
veliki vali nastanu poda mnom,
sruče
se na lađu koja ne bi stala
niti
kada vjetrovi bi bili sa mnom.
Pretvaram
se u veslača, galijota,
nitko
ne vidi me tamo dolje, ispod krme,
kolika
je muka i koliko ledenoga pota
obuzima
moje ruke iznad rupe crne.
Kad
oluja prođe, gledam gore,
gledam
naokolo, a jedra mi sjenu čine,
toliko
su snažna da ne vidim more,
samo
vidim da si ponio me do pučine.
27,04,2019.
10:25
No comments:
Post a Comment
just do it