Iskustvo vjere

„Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju (Iv 20,29b).”

Čovjek se rodi da bi živio, da bi se razvijao, mučio i radovao u životu, da bi radio i rađao, da bi upravljao svime te da bi potom umro, a tada da bi uskrsnuo na blaženi život. Nitko se ne rađa da bi se mučio, ali se muči; nitko se ne rodi da bi trpio, ali trpi u životu. Mnogi kažu da po muci i smrti čovjek dolazi do nagrade, do uskrsnuća na kraju vremena.

Postoje i postojali su mnogi ljudi koji kao da nisu nikada puno trpjeli i patili u životu, koji su živjeli puni životni vijek sretno i plodno. Čovjek se uvijek nada da je jedan od takvih ljudi, da je jedan od onih koji ne moraju puno pretrpjeti u životu pa kad navale nevolje i kušnje, postaje skeptik i depresivac.

No, ljudi koji su prošli neke teške trenutke u nekom dijelu svoga života postaju zadovoljniji životom, važno im je da izbjegnu nove muke i manje blagostanja i sreće očekuju u nastavku svoga života; moglo bi se reći da im je na neki način drago što su patili jer su naučili dobru životnu lekciju.

Običan i zdrav čovjek koji nikada ne pati, koji se ne muči i ne ulaže truda i požrtvovnosti u svoja djela i u svoj život te u život svoje obitelji i svojih bližnjih, ne vrijedi puno; jednostavno ne vrijedi, nema kvalitetu ljudskosti. Ljudskost je na velikom ispitu kod svih ljudi, kod svakog čovjeka.

Mnogi će reći da im ništa ne uspijeva i zbog toga će odustajati od napora dok će drugi tek tada ulagati sve veće i veće napore da u nečemu uspije. No, ako čovjek samo čeka uspjeh, ne može podnijeti trud i muku pa stoga zaista nikada uspjeh ne dočeka. Ako je čovjek već u ranim godinama svoga života doživio plodove svoga truda, taj je naučio da se isplati potruditi, ali i da su mu ponekad mogućnosti ograničene.

Postoje ljudi koji su stalni skeptici, kojima nikada ništa nije dobro. Uvijek su namrgođeni i nezadovoljni. Neprekidno se bacaju drvljem i kamenjem na sve čega se dotaknu, na životne prilike, na političare, na poslodavce, na one koji im pomažu i koji su zaduženi za pomaganje drugima; nitko i ništa takvim ljudima ne valja. Takvi ljudi ne primjećuju dobre stvari, ne primjećuju svoje prilike i ne primjećuju kada su blizu i nadomak uspjehu.

Očigledno je da puno toga u životu čovjeka ovisi od njegovoga stava prema životu.

Skeptici ništa ne vjeruju, ne vjeruju u sebe.

Oni koji vjeruju da će uspjeti, najčešće i uspijevaju. Oni već vide kako će izgledati rezultati njihova truda, kako će izgledati taj njihov uspjeh poslije kojega će krenuti dalje, u nove uspjehe. Dobro znaju da uspjeh ne izgleda slavno, ni savršeno i dobro znaju da jedan uspjeh u životu nije kraj, da jedan uspjeh nije dovoljan već da je potrebno uvijek iznova truditi se i ulagati u sve. Uspjesi dolaze poslije. Uspješni ljudi ne moraju čekati da uspiju, oni jednostavno, s puno vjere, ulažu trud i napore i nastoje činiti sve što smatraju potrebnim činiti da bi se uspjelo; oni znaju u sebi, po količini i kakvoći svojega truda, da nastojanja uvijek urode plodom; oni znaju da drugi ljudi uživaju plodove njihova uspjeha koje on uopće ne primjećuje. Kada shvate da su učinili sve što je potrebno za uspjeh, takvi ljudi se kvalitetno odmaraju neko kraće vrijeme, a tada kreću dalje, u nove napore.

Mnoge ljude prekine u njihovim nastojanjima smrt. Oni nikada ne dožive rezultate svoga truda. Zato postoji uskrsnuće kada čovjek više ne može učiniti ništa u životu za svoj uspjeh, kada se više nema prilike potruditi i kada više ne može kritizirati sve čega se dotakne. Uskrsnućem na dobar i blažen vječni život ili uskrsnućem na vječnu kaznu čovjek može uvidjeti sve što nije vidio u zemaljskom vijeku, svoje greške, svoj skepticizam ili svoju vjeru. Zato su blaženi oni koji ne vidješe puno svojih uspjeha, ali ih posijaše i upoznaše po svome unutarnjem iskustvu velikoga truda i muka te po svome iskustvu vjere.

27.04.2019. 06:21