Duh
se Sveti blaguje i sveti,
nudi
meni slatku svoju ruku;
strah
me, ljudi, strah me mrijeti,
a
ne ostaviti oporuku.
Što
ću reći, što bih ostavila
za
te ljude, za te dane
što
ih lijepa Vlada postavila
da
zaliječe otvorene rane?
Dobro
sve je, izvanredno.
Radi
mira i napretka
pošteno
je zaigrati medno,
diplomatski
sve do petka.
Al'
kad stigne ono vrijeme
kad
se Boga na misu pohađa,
iz
kamena ova niče sjeme,
sjeme
koje potiho se rađa.
Nije
zabranjeno, i da jeste, tim je gore
jer
bi buknulo u jami koja otkrivena nije,
uzburkalo
bi se lijepo, sinje more
i
sve donijelo bi što se krije.
Ova
Domovina mlada, ovaj vjerni rod
dobili
su jednu svetu riječ na dar
koju
nisu htjeli nit' upisati na pod,
a
sad sanjaju je: to je himna „Vukovar”.
Pristojna
je, kratka, stiže iz daljine,
ali
tim je veća njena snaga
kada
bukne, kada hukne iz dubine.
Nije
krimen već je oda blaga.
Eto,
tako, izbori su opet tu, pred vratima,
šutnja
vlada, a moj život već je star.
Srce
moje sad pred Bogom jednu himnu ima:
Vukovar,
Vukovar, Vukovar.
27.04.2019.
17:15
No comments:
Post a Comment
just do it