Utjeho
svih dana,
slatka
uzdanice,
okusu
nebeski;
gdje
je zora rana,
gdje
su pozaspale ptice,
gdje
je hram tvoj svjetski?
Nalazi
li se u srcima ljudi,
tada
nađi i za mene stol,
nađi
srce moje;
svjetlo
nek me tvoje budi
da
ja budem dobra sol
i
da pijem riječi tvoje.
Kroz
tebe mi teče prva pomisao
prema
raju kojega si odškrinula vrata
da
mi žeđ poraste neizmjerno;
slatko
vino što ga Krist je dao
ti
podijeli mojoj duši, željnoj obrata,
da
Mu mognem prići smjerno,
da
Mu se poklonim do sandala
kako
liječio bi moje boli,
moju
žeđ i čežnju siromaha;
da
bi punila se duša mala
darom
žrtve što se voli
sve
do posljednjega daha.
30.04.2019.
02:58
No comments:
Post a Comment
just do it