Milost i pravda

I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!« Mt 3,17."

Krštavanje vodom Ivana Krstitelja može se usporediti s krštavanjem kojime su prozeliti uvodili došljake u stari izraelski Božji narod (Dufour, str. 456); Ivanovim krštavanjem ostvarivalo se priključenje potomstvu Abrahamovu... To se krštenje predlaže svekolikom židovskom narodu, a ne samo grešnicima i prozelitima. Jedinstveno je to krštenje koje se dijeli u pustinji u znak pokajanja i oproštenja grijeha. Uključuje ispovijed grijeha i napor konačnog obraćenja koji se tim obredom izražava.
Ivan Krstitelj uporno zahtijeva moralnu čistoću. On krsti vodom, pere grijehe, ali i pripravlja na Isusovo krštenje ljudi Duhom Svetim i ognjem što će biti vrhunsko očišćenje (Ps 51) kojim otpočinje novi svijet čija perspektiva se stapa s perspektivom suda, ali dar Duha kojega će poslati Isus Krist bit će nešto drugo nego sud.

"Tada dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. 14Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« 15Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti. 16Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. 17I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!« Mt 3,13-17."

Kada se Isus krstio na rijeci Jordan, preuzeo je na sebe i na svoja sveta ramena sve grijehe čitavoga čovječanstva, a to potvrđuje i glas Boga Oca koji dolazi iz neba koje se otvorilo; Ivan Krstitelj svjedoči da je nebeski Otac postao naš Otac, Otac svih ljudi u ljubljenome svome Sinu Jedinorođencu. Krstitelj čuje Božji glas koji govori da Mu je u Sinu sva milina, u Sinu koji se ukopao u čovječanstvo i preuzeo nesavršenost ljudsku što navodi na zaključak da je Isus učinio sve po volji Oca svoga.
"U Njemu mi sva milina", veli Bog Otac naš i Isusov, u Isusu koji je preuzeo dragovoljno u svojoj zemaljskoj zrelosti svoje poslanje da potpuno i definitivno postane jedan od nas, pravi čovjek. Iako je bez grijeha, natovario je na sebe grijehe, a ostao svet i bezgrešan.
I takav Isus, natovaren grijesima, a grijesi naši su mržnja, ljubomora, zavist, razdori, neredi, ratovi, "idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično ( Gal 5,20)", takav i taj Bog naš, Isus bio je sušta milina Ocu našemu. Kako je to moglo biti, zašto je Onaj koji uzima na sebe sve grijehe svijeta tako mio i lijep, i kako može biti dražestan? 
U trenutku svoga krštenja Isus donosi veliko, ogromno olakšanje i svome Ocu, ali i svima nama. Na pitanje zašto je krštenje Isusovo veliko olakšanje za Boga, Oca našega, postoji samo jedan odgovor: Bog je Pravednost i ta pravda i ta osobina pravednosti sama po sebi zahtijeva sud i kaznu za grijehe. Bog je stvorio čovjeka, ali nije stvorio grijehe koji se rađaju u srcu ljudskome u čovjekovoj slobodnoj volji. I, premda će Isus gorko patiti, olakšanje Očevo kao da je veće od Muke koja Ga čeka u Sinu, a to znači da je Bog, koji je Ljubav, toliko zaljubljen u čovjeka da ta Njegova ljubav i zaljubljenost daje sve, baš sve od sebe, od svojega božanstva i svoje božanske naravi kako ne bi morao Otac osuditi svoju ljudsku djecu na vječnu kaznu za njihove grijehe. Zbog toga daje svojega ljubljenoga jedinorođenoga Sina da ponese sve opačine ljudske sa sobom u smrt gdje će pravda biti savršeno ispunjena. U tom preplitanju Božje ljubavi i pravednosti svaki kršćanin bi morao vidjeti istinski smisao svoje vjere, inače nije ništa, ne može se spasiti od kazne jer Isus prepušta čovjeku i nadalje otvorenu i slobodnu volju da se opredijeli za život bez grijeha uz pomoć milosti Isusa Krista koji ne zahtijeva pravdu i visoku moralnu čistoću od vjernika već traži samo zrno povjerenja i dobre volje s kojom čovjek može očekivati uspjehe svojih dobronamjernih nastojanja, može očekivati i puno, puno više: pravedno uskrsnuće na vječni život u milini. ‎07. ‎siječnja ‎2019. 21:21
Riječima svojim naš Otac označava tko je i kakav je Isus bio i kako je izgledao nakon Ivanova krštenja vodom u rijeci Jordan.
Evo kako i u kojem smislu Sveto pismo ponekad označava pojam miline:

Ps 45,3
3Lijep si, najljepši od ljudskih sinova,
po usnama ti se milina prosula,
stoga te Bog blagoslovio dovijeka.

Izr 22,17-18
Riječi mudracâ:
Prigni uho svoje i čuj riječi moje
i upravi svoje srce mojem znanju,
18jer milina je ako ih čuvaš u nutrini svojoj,
i kad ti budu sve spremne na usnama tvojim.

Pj 7,7
7Kako si lijepa i kako si ljupka,
o najdraža, među milinama!

Sir 1,16-17
16Strah je Gospodnji punina mudrosti,
ona ih opija svojim plodovima.
17Dom im napunja milinama
i klijeti svojim urodom.

Sir 21,16
16Pripovijedanje je bezumnikovo kao teret na putu,
a milina je slušati razborita čovjeka.

Sir 26,14-15
14Dar je Gospodnji žena šutljiva,
i nema cijene duši dobro odgojenoj.
15A milina je na milinu žena stidljiva,
i nema cijene dostojne duše uzdržljive.

Iz 62,4
4Neće te više zvati Ostavljenom
ni zemlju tvoju Opustošenom,
nego će te zvati Moja milina,
a zemlju tvoju Udana,
jer ti si milje Gospodnje
i zemlja će tvoja imat’ supruga.


2 Pt 1,16-18 (kod preobraženja)
16Ta nismo vam navijestili snagu i dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. 17Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! 18Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori.


Pojam "mio" označava onoga koga se voli, koji je voljen; koji je ugodan oku, ljubak, dražestan. Pojam "milina" označava osjećaj ugodnosti i dragosti i uživanje te ljupkost i draž. Pojam "miljenik" označava onoga koji je nekome naročito mio i koji je nekome draži od ostalih.



Iz 42,1-4
1

Prva pjesma o Sluzi Jahvinu
Prvi dio
Evo Sluge mojega koga podupirem,
mog izabranika, miljenika duše moje.
Na njega sam svoga duha izlio
da donosi pravo narodima.
2On ne viče, on ne diže glasa,
niti se čuti može po ulicama.
3On ne lomi napuknutu trsku
niti gasi stijenj što tinja.
Vjerno on donosi pravdu,
4ne sustaje i ne malakše
dok na zemlji ne uspostavi pravo.
Otoci žude za njegovim naukom.