Moja je domovina kao rosa na svijetu,
jutrima me blagoslivlja svaka kap.
Ja ju vidim i u sebi i na cvijetu,
ja je udišem i blagujem joj hlap.
Svako rosno čelo meni znači pozdrav njen,
svaki uzdah vjerni čisti moja pluća.
Ona nema granica, nit je njezin jedan tren,
ona često kipti kao zraka vruća.
Stanovnici njeni nalaze se po svuda
i ne nose biljeg zemaljskoga opredjeljenja.
Ona jedina mi stvarna rodna gruda,
u njoj živi puk bez nekog naređenja.
Prijatelju, pođi stopama udaha i rose,
pobjegni od svojih što te kao lanac vežu.
Odjeni na sebe prazne ruke i tabane bose
da te ovaj zov privuče u tu svoju mrežu,
tad ćeš stvarno biti pravi borac mira.
Nisi ti izgrađen za zemaljsku mjeru
već te Nebo zove, već te ruka pravde bira:
dom zemaljski treba tvoju vjeru.
02.07.2016. 04:44
No comments:
Post a Comment
just do it