Vrijeme šutnje

Možda ću ti pisati o sreći,

ali znat ćeš da se krijem

jer i za nju moram prijeći

što ne želim ili ne smijem.

Ipak znao si oduvijek

da me ona k svemu vodi,

da mi dug je njezin vijek

i da ona uvijek je u modi

i da se prečesto u očima tuđim

pretvara u žrtvu neopisivu

u svim djelima, i najluđim,

i da daje sliku jako sivu.

Ta je slika odraz tuđih strahova,

ta me slika zbuni u naletu srca,

zaustavlja me u nekoliko mahova

dok mi polet u grudima grca,

ali svaki put, na kraju dana

kada govorim ti pozdrav,

duša mi je srećom obasjana

i njen put je uvijek prav.

Zato vjeruj svemu što ti velim

jer ću sigurno iznjedriti

sve što nikada ne dijelim

i jer neću iznevjeriti

ono zbog čega sam uzljubila tebe,

to je nastalo tek tako,

i jer nisam izgubila sebe

nego ljubila sam lako.

Sreća vlada, drugo sve je igra

jer ja ne znam kako bih zahvalila

što me plastom sijena nađe ona igla

koja me je svu zapalila

za Ljubav što se Bogom zove.

Sve se bojim da mi to je križ

koji će me odvesti na bregove

gdje me nikad ne spopada griž

jer se moram predati ja Božjoj volji,

kako god me ona snašla,

jer još ne znam ja za život bolji

od ovoga koji sam odavno našla.

20.07.2016. 18:58