Kiša za Isusa

Kiša, kao da su zazivi iz molitve mi došli

natrag u moj stan da me još podsjete

svih onih vremena kad su k Nebu pošli;

kao da su vratili se radi male posjete

ovim prepoviše toplim, praznim danima.

Još se sjećam kako srce nevino je bilo

kada krenulo je s molitvama ranima,

kako je po malo sve te dane već zaboravilo,

a velike su plodove ti zazivi zaslužili,

mnoga uslišanja da ja ne znam više

za što su mene anđeli zadužili;

zar da samo gledam kroz zavjese kiše?

Previše je utjecaja bilo sa svih strana

i sad me je iscrpilo sve što sam ulagala

pa me više ne uzdiže ni sva ljudska hrana

nego samo Onaj koji zna da nisam slagala,

samo Bog me drži kao pahulju na vjetru;

ne može mi više ništa tako važno biti

kao Tijelo koje niče u posebnom svjetlu,

pred kojim se život ima dogoditi

što mi ga je ostalo na raspolaganju.

Usmjerit ću nove molitve u oblake,

protivna ću biti njihovu polaganju

i vratiti im gore kapljice te lake,

otrt ću ih s lica i s vrhova kose,

poslati sve Bogu svome, Isusu na dar

nek me takvu, pahuljastu nose

jer ni oblak jošte nije tako star.

18.07.2016. 21:30