Gledam kapi pota krvavoga
za sve spase na tom svijetu
i za život srca moga
što se poti kao dah u letu
srećom blagom i lahorom mekim
jer je pot me taj otkupio,
jer me Tvoje rane načiniše nekim
kom je mač prokletstava otupio;
svaka rana Tvoja dopire do srži
pa i potnja mučna protiv moga straha
koji mene dira, Tebi dušu prži,
meni život daje od udaha do udaha.
Izabrani Sine ljudski ponad mene,
jedini si Stvoriteljev dah i kretnja
koja poništava moga straha sjene
i od koje nestaje mi svaka prijetnja.
Prva rana Tvoga tijela
nevjera je bolna, strašna, preduboka
što se lomi, klizi preko Tvoga čela
kao klin u kosti, kao krvca posred oka.
Ona uzrokuje najstrašniju patnju,
teško pada kao smrtni udar,
uzima si vječni pakao za pratnju,
od nje stradava i jak, i lud, prokleti i mudar.
Kada probada Ti kožu, meso, rebra
onaj klin o kojem Ti si htio visjeti,
ja na sebi nosim klinove od srebra,
vjeru što me na Te uvijek sjeti.
Kada stojim blizu ispod toga Drva,
dok po meni lije Tvoja krv i voda živa,
znam da vjera mora uvijek biti prva,
znam da nevjera je Muci Tvojoj kriva.
29.07.2016. 17:10
No comments:
Post a Comment
just do it