Posti, dušo, posti

U očima ti nazirem od luđačkog sjaja,

poznajem ga, ne pitaj od kada.

Dogodi se čovjeku da zdvaja

ako jaka propadne mu nada,

tada misli da je s njom sve propalo

što je ikad mislio i znao,

ima dojam da je vrag sve spopao,

čak i ono što je nekad osjećao.

Osnove obrazovanja, najosnovnije

što ih djeca jošte uvijek danas znaju,

postaju banalnost jer je sve masovnije

i jer danas ljudi bolju pamet imaju,

ali prirodni su zakoni još uvijek isti,

predrasude stare žive kao prije.

Samo upitno je koliko se čovjek čisti,

da li našao je sebe kao grijeh što vrije.

Ne postoji organizirani vrag,

niti centri moći, niti kakav svjetski poredak!

Samo moli Boga, samo prati trag:

tvoja ljubav i tvoj razum jedini su pravi znak

za postojanje jedne jedine realnosti:

postao si potpuno neorganiziran;

strah te terorizma i opće nestalnosti,

u grijesima si ogrezao, nisi nikad miran.

Niti jedan cilj nikada ne opravdava sredstva!

Lažima se za srećom ne može ići,

niti možeš biti gospodarem svoga svjetstva,

niti tako smiješ pred svog Boga stići.

Đavao ti nudi razna blagostanja,

sve izgleda kao da je na domak ti ruke.

Isus, Bog ti nudi naporna poslanja,

krvi, rugla, progone i muke.

Nemaš snage nikakve za odabir čina,

onog pravog puta mira iz opće panike

koja vlada još od pradavnina.

Srce ti je umorno od krikova i vike.

Samo jedan korak dijeli te od suicida,

samo jedna pomisao sad u tebi vlada:

ako nema konca, ni od smrti brida,

što će s tobom biti tada?

Poslije misliš da si nula od čovjeka

koji nema snage niti da se ubije.

Možeš tako gorjeti i do vijeka,

tvoj ti mir samo grijeh tvoj pije.

Lakše ti je tako mučiti se

nego primiti se molitve i posta.

Posti, dušo, posti, ne siti se,

to će za lijek biti sasvim dosta.

17.07.2016. 19:16