Prelet na vjetru

Duga je noć,

još su duži ovi ljetni dani

kada ištem Tvoju moć

da mi dušu rasprostrani

pa da vidim bolje, više,

da pogledam jasno, jače

kroz to nebo što se njiše

i kroz ovo gusto drače.

Molim Ti se za potrebe

na tim sparnim klecalima

dok me vjetar blagi zebe

da pronikne jecajima

srce moje kao izvor

ovih molbi i zaziva,

da načini jasan izbor

prošnji stvarnih naziva.

Ne sjećam se svega,

pamtim da me tište

sparne staze bijega

pa Te srce izlaz ište.

Već se gušim,

već osjećam teret

jer sve staro rušim

i pripremam prelet

preko svake jame, blata,

preko lokve preogromne,

stvaram sebi ptičja jata;

moje pripreme su pomne.

Znam da Ti me pozva

pa Te molim snagu,

pa Te vjetar dozva

kroz tu zoru blagu

da mi budeš Pokretač,

da me držiš nad prostorom

kojega sam preletač;

da mi budeš potporom.

Vjetrovi će Tebi reći

što mi duša zaboravlja

pa pomozi srcu prijeći

sve što za sobom ostavlja.

26.07.2016. 05:00