Slavlje čiste duše

Sada već se borim stići žurno

na sve dužnosti svih ovih dana,

već te molim da ne živim burno,

barem ne u svjetlu stana

već u svjetlu srca svoga

koje k Tvome prijestolju se miče

gdje Te gledam Krista, čovjeka i Boga

kojem duša moja kliče.

Ti me putiš, Ti me dobro znaš

jer su jasna sva Ti moja htijenja,

koja već u sjemenu predviđaš,

kao sva raspoloženja.

Ti me opravdavaš, zagovaraš,

Ti mi daješ svu slobodu volje

od koje u meni želju stvaraš

da Te, Boga ljubim bolje

i da Ti pokažem svoju dušu.

Tu si nestrpljiviji od mene,

želiš vidjeti me kao djeverušu

koja trga svoje mrene

da bi lakše Ti pokazala

sve što znaš da otkriti je teško:

da li Te je duša ta prokazala,

da li zagrizla je srce resko

sa svom jakošću te čežnje, vjere;

da li zagrebla je površinu

koja obećava ljubavi bez mjere,

da li grijesi njeni minu.

Evo sada, moje Nebo plavo,

one zvonke molitve što zove,

koja pita da li ljubim pravo,

koju moje misli, ruke love

u dubinama tim istim

gdje susreće ponajveću Tvoju žeđ:

samo da si dušu ja očistim

i da takva budem sveđ

da Te mognem uvijek slaviti

za to malo vječnosti što kušam,

da Te uvijek mogu ja pohvaliti

jer Te ljubim, jer Te slušam.

28.07.2016. 02:43