Božanski vrtovi

Čežnjom svojom dozivam Te,

a Ti me ne puštaš dalje;

svojom poputbinom sakrivam se

da me ptice ne zakralje

jer bih propala u tome lugu

bez Tvoje blizine strasne,

vrtjela bih se u krugu

gdje bih gledala u grijehe jasne,

zlobu što me k sebi vuče,

znatiželju moju vapi

dok mi zemlja stope tuče

da mi snagu iskasapi.

Ne, ne želim kraljem biti;

makar znam da Tvoja milost boli,

ja nju ištem jače odrediti

jer u milosti se samo voli.

Život ima drugu svrhu

koja mijenja njemu bit i stil,

dovodi ga k samom vrhu,

tamo gdje se dobiva azil

za zrelosti života, srca, uma.

Zbilja čini se iskustvom

kao kamen starog druma

što se čini cestom pustom,

a u stvarnosti je pravi trag do cilja.

Nema kod Tebe ni raskrižja, ni stranputica,

čak to nije ona nekadašnja zbilja

što sam određivala je pjesmom ptica

nego to je sada ravna crta

na kojoj susrećem novosti, iznenađenja.

Makar mi je pamet jako tanka, krta,

znam da visim zbilji Proviđenja.

Moje oružje su molitve i posti,

želja jaka izbjeći taj pakao

makar anđeo me Mukom gosti,

usne moje žeravom je dotakao.

Znam da moram k Tebi stići,

Ti si dio moj u zemlji živih stvora;

znam da moram smjerno prići

dok mi vjetar nudi riječi odgovora:

“Nikad ne znaš, slabi putniče,

što te čeka, kamo stremiš;

na sred puta cvijeće niče,

čak i kad se naoružaš i opremiš”.

Vrtovi su Tvoji milostive ruke

čiji mač mi samu dušu sad probada,

ali ljubav uvijek jača je od Muke

kao ljubav majke koja mojim srcem vlada.

30.07.2016. 12:01