Molitva srca

Još me malo dijeli od svih tvojih skuta,

k tebi opet okrećem se vrlo blisko.

Povuci me, izbavi od protivnika ljuta

jer je tlo na kojem stojim vrlo sklisko.

Nezgodan je ovaj jezik kojime ti govorim,

nezgodna je riječ mi koju napastuju

uvijek kad ne nalazim se ja u dvorim,

nezgodna je ova zemlja gdje nas psuju.

Ako kad i uzmaknem ili sve ih satrem,

više tebe ne stignem pohoditi

da okrijepim tijelo, da te samo ja dotaknem

da se ne bi duša za njima povoditi.

Od tebe se nadam većoj, hladnoj okrijepi

jer ti meni ono malo pružiš, a dovoljno snažno

da mi nikad ništa moje ne oslijepi,

da ja vijekom pamtim samo što je važno

za to hodočašće moje na trnovitu putu.

Premnogo ja toga moram bosa prijeći,

moram skidati sa sebe svu opremu krutu

kad ulazim k tebi gdje su osjećaji veći,

grubosti si ratne mijenjam sve u blagost

pa me spopada i moja kritičnost, i umor,

a ja samo želim podijeliti radost

što sam ipak stigla na tvoj dvor.

Kada stalno bih prebivala kraj tvoga oltara,

to je meni san i čežnja prevelika,

ali znam da tako svetost se ne stvara,

znam da to je kušnja moga lika.

Zato ću ti doći posebno pripravljena

da te odmah nagradu zamolim

za tu kratku dobu što nam je postavljena:

svoju opremu ja prečesto zavolim;

tlo na kojem stojim znam da je zemlja sveta,

a ja teško skidam svoju obuću za putovanje

pa te molim da je skidaš na vratima svijeta

neposredno prije, kad iskazujem ti poštovanje;

skini s moje duše te nezgodne riječi

kojima se borim ja na strani našeg Boga

da me vlastiti moj um ne spriječi

da izložim odanost ti srca moga.

25.07.2016. 06:25