Još me malo dijeli od svih tvojih skuta,
k tebi opet okrećem se vrlo blisko.
Povuci me, izbavi od protivnika ljuta
jer je tlo na kojem stojim vrlo sklisko.
Nezgodan je ovaj jezik kojime ti govorim,
nezgodna je riječ mi koju napastuju
uvijek kad ne nalazim se ja u dvorim,
nezgodna je ova zemlja gdje nas psuju.
Ako kad i uzmaknem ili sve ih satrem,
više tebe ne stignem pohoditi
da okrijepim tijelo, da te samo ja dotaknem
da se ne bi duša za njima povoditi.
Od tebe se nadam većoj, hladnoj okrijepi
jer ti meni ono malo pružiš, a dovoljno snažno
da mi nikad ništa moje ne oslijepi,
da ja vijekom pamtim samo što je važno
za to hodočašće moje na trnovitu putu.
Premnogo ja toga moram bosa prijeći,
moram skidati sa sebe svu opremu krutu
kad ulazim k tebi gdje su osjećaji veći,
grubosti si ratne mijenjam sve u blagost
pa me spopada i moja kritičnost, i umor,
a ja samo želim podijeliti radost
što sam ipak stigla na tvoj dvor.
Kada stalno bih prebivala kraj tvoga oltara,
to je meni san i čežnja prevelika,
ali znam da tako svetost se ne stvara,
znam da to je kušnja moga lika.
Zato ću ti doći posebno pripravljena
da te odmah nagradu zamolim
za tu kratku dobu što nam je postavljena:
svoju opremu ja prečesto zavolim;
tlo na kojem stojim znam da je zemlja sveta,
a ja teško skidam svoju obuću za putovanje
pa te molim da je skidaš na vratima svijeta
neposredno prije, kad iskazujem ti poštovanje;
skini s moje duše te nezgodne riječi
kojima se borim ja na strani našeg Boga
da me vlastiti moj um ne spriječi
da izložim odanost ti srca moga.
25.07.2016. 06:25
No comments:
Post a Comment
just do it