Prva stuba

Presušuje dubok izvor mojih hvalospjeva

jer sam stigla k prvoj stubi Tvoga Hrama

i sad ne znam kako nekima uspijeva

uspeti se više, a meni to je drama:

sada, kad sam težnja, vjera čista,

iznova mi slijedi vraćanje na podnožje

s kojega sam krenula, a nisam ista;

veća sad je moja žeđ te vode Božje.

I klecam, i drhturim, i magla se podiže;

pred Tvojom sam svetošću, oblak oko mene.

A što ako želim Te promotriti još bliže,

ako moj početak sada tu je, misao me prene.

Ne vraćaj me opet u to beživotno ozračje,

mora biti neki bolji način koji nisam otkrila.

Znam da napredak je moj sve veće privlačje,

privuci me, osvijetli onaj izvor s kojega sam pila.

Stalni sam Ti hodočasnik, post i žeđ me vode

prema otvorenim hramskim vratima.

Iz moga se srca već i drugi zazivi porode,

sastavljam ih neprekidno danima i satima.

Poklekujem i klečim, uspravnih ramena

iako se već odavno sva pred svijetom krivim;

klečim uzdignuta čela, željna Tvoga znamena,

dlanovi mi otvoreni zrače pomazanjem živim.

Ljubav Tvoja vjerna može se izprositi,

ali moram prije pripraviti sve udove svoje

da to izobilje mognem primiti i nositi.

I srce mi i stope hrabro na toj stubi stoje.

23.11.2015. 10:17